1Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei ili cimbal to zvei. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premjetao, a ljubavi ne bih imao - nita sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se saee, a ljubavi ne bih imao - nita mi ne bi koristilo. 4Ljubav je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut e. Jezici? Umuknut e. Spoznanje? Uminut e. 9Jer djelomino je nae spoznanje, i djelomino prorokovanje. 10A kada doe ono savreno, uminut e ovo djelomino. 11Kad bijah nejae, govorah kao nejae, miljah kao nejae, rasuivah kao nejae. A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najvea je meu njima ljubav.