1I ja kada dooh k vama, brao, ne dooh s uzvienom besjedom ili mudrou navjeivati vam svjedoanstvo Boje 2jer ne htjedoh meu vama znati to drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja prioh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijae u uvjerljivim rijeima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaa ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Bojoj. 6Mudrost dodue navjeujemo meu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, 7nego navjeujemo Mudrost Boju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau, 8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9Nego, kako je pisano: to oko ne vidje, i uho ne u, i u srce ovjeje ne ue, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronie, i dubine Boje. 11Jer tko od ljudi zna to je u ovjeku osim duha ovjejega u njemu? Tako i to je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bojega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo ime nas je obdario Bog. 13To i navjeujemo, ne nauenim rijeima ovjeje mudrosti, nego naukom Duha izlaui duhovno duhovnima. 14Naravan ovjek ne prima to je od Duha Bojega; njemu je to ludost i ne moe spoznati jer po Duhu valja prosuivati. 15Duhovan pak prosuuje sve, a njega nitko ne prosuuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga poui? A mi imamo misao Kristovu.