1Tako, neka nas svatko smatra slubenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Bojih. 2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4Doista, niega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite nita prije vremena dok ne doe Gospodin koji e iznijeti na vidjelo to je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada e svatko primiti pohvalu od Boga. 6Time, brao, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauite onu "Ne preko onoga to je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? to ima da nisi primio? Ako si primio, to se hvasta kao da nisi primio? 8Ve ste siti, ve se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sree da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9Jer Bog je, ini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuene, jer postali smo prizor svijetu, i anelima, i ljudima - 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi aeni, mi prezreni; 11sve do ovoga asa i gladujemo, i eamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskunici smo, 12i patimo se radei svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13pogrivani tjeimo. Kao smee svijeta postasmo, svaiji izmet sve do sada. 14Ne piem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisua uitelja, ipak ne biste imali vie otaca. Ta u Kristu Isusu po evanelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uim. 18Neki se uznijee kao da ja neu doi k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit u ne rijei onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u rijei kraljevstvo Boje, nego u kreposti. 21to elite? Da k vama doem sa ibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?