1Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog 2kad su prohodili pusto nenastanjenu i dizali atore po bespuima. 3Opirahu se dumanima i branjahu se od neprijatelja; 4a kad su oednjeli i tebe prizvali, napojie se vode iz strme peine i zagasie e iz tvrda kamena.

5I tako je ono ime su bili kanjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobroinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o edomorstvu, 6umjesto vjenog izvora vode tekuice, dao rijeku zamuenu krvlju i blatom, 7[7b] a svojima si, unato svakoj nadi, dao izobilje vode, 8pokazavi im u ei koja tada vladae kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. 9Jer su iz kunje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namuie bezbonici kojima si u jarosti sudio. 10Jer si njih iskuao, opominjui blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. 11Jednako su se muili nazoni i nenazoni, 12i dvostruka ih alost obuzimae i uzdisahu u sjeanju na prolost. 13Kad ue kako se ono to njima bijae kazna obratilo Izraelcima u dobroinstvo, osjetie ruku Gospodnju; 14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su neko izloili i s porugom ga odbili, jer njihova e bijae sasvim razliita od ei pravednika. 15Da ih kazni za njihove nepravedne i bezumne misli, to ih zavedoe da tuju nerazumne gmazove i bijedne ivotinje, poslao si na njih, za kaznu, mnotvo ivotinja nerazumnih 16da bi spoznali kako se svatko kanjava onim ime i sagrijei. 17Tvoja svemogua ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobline - mogla je poslati na njih mnotvo medvjeda ili ljutih lavova, 18ili novostvorene, jo nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen lie, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strane iskre iz oiju - 19zvijeri kadre smoditi ih ne samo stranim ujedom nego ih unititi samom strahovitom pojavom. 20Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. 21I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se moe oprijeti tvojoj jakoj miici? 22Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose to se sputa na zemlju. 23A ti si milostiv svemu jer moe sve i kroz prste gleda na grijehe ljudima da bi se pokajali. 24Jer ti ljubi sva bia i ne mrzi ni jedno koje si stvorio. Jer da si togod mrzio, ne bi ga ni stvorio. 25A kako bi ita moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se odrati ako ga ti nisi u ivot dozvao? 26Ali ti tedi, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju ivota,