1i tvoj je besmrtni duh u svemu. 2Blago kanjava prestupnike, kori ih i opominje za grijehe njihove da se ostave zloe i da se ufaju u tebe, Gospode! 3Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje 4jer su inili zlodjela grozna u vradbinama i obredima bezbonim; 5okrutne ubojice djece, derae utrobe na gozbama mesa ljudskog, posveenike s krvava pira, 6roditelje ubojice bia bespomonih, odluio si unititi rukama otaca naih, 7da najdraa ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Boje. 8Ipak si i njih potedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao pretee da ih malo-pomalo istrijebe. 9Premda si ih mogao, kao bezbonike, predati u boju rukama pravednika ili stranim zvijerima ili ih strogom rijeju najedanput zatrti, 10sudei im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloa priroena i da im se ud nikad nee izmijeniti, 11jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A to si ostavio nekanjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim. 12Jer tko bi tebi smio kazati: "to si uinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optuiti to si unitio narode koje si stvorio? Ili tko e ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi? 13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudi krivo. 14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio. 15I jer si pravedan, upravlja svime pravedno, i nedostojno je moi tvoje kazniti onoga koji kazne ne zasluuje. 16Jer mo je tvoja naelo pravice tvoje i jer svime vlada, moe i sve potedjeti. 17Jakost svoju pokazuje samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moi i kanjava drskost onih koji je spoznae. 18Ti, silni gospodaru, sudi blago i upravlja nama s velikom panjom, jer kad god hoe, mo ti je pri ruci. 19A takvim si djelima narod svoj pouio da pravednik ima biti ovjean; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daje pokajanje za grijehe. 20Jer kad si s tolikim obzirom i blagou kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajui im vremena i prigode da se zloe svoje okane - 21kako li si brino sudio sinove svoje, ijim si ocima dao divna obeanja i prisegama i savezima! 22Dok nas, dakle, kori, dotle iba nae neprijatelje deset tisua puta stroe, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oekujemo milosre tvoje kada nam bude sueno. 23Zato si one koji su ivjeli bezbrinim i bezumnim ivotom namuio njihovim vlastitim gnusobama. 24Jer su odvie zabasali na krivim putovima i stali kao bogove tovati najgore i najprezrenije od ivotinja, zabludjeli kao djeca bez razbora. 25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla. 26A jer ih nije pouila kazna porugljiva, ubrzo iskusie kaznu dostojnu Boga. 27Jer kad vidjee da su im za kaznu te ivotinje koje tovahu kao bogove, rasrdie se na njih zbog patnja koje im prouzrokovae i spoznae pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli nita uti. Zato ih je i stigla najvia osuda.