1Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznae Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; 2nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. 3Jer ako su ih, opinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmauje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. 4Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. 5Jer prema veliini i ljepoti stvorova moemo, po slinosti, razmiljati o njihovu Tvorcu. 6Ali ovi ipak zasluuju malen prijekor, jer moda samo lutaju traei Boga i elei ga nai; 7ivei meu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalije stvari jer vide toliko ljepote. 8Pa ipak, oprostiti im ne treba: 9jer ako su bili kadri stei toliko spoznaje da mogu svemir istraivati, koliko su lake mogli otkriti Gospodara svega toga! 10Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku ovjejih: zlato i srebro, umjetno obraeno, ivotinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom. 11Posijee drvodjelja prikladno drvo, briljivo mu oguli koru i s divnim umijeem naini predmet koristan za svagdanju upotrebu. 12A trijee to preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti. 13Ostane mu komad koji nije ni za to, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeem nehotinim, dade mu lik ovjeji; 14ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu ivotinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalii, premae joj svaku pjegu. 15Konano joj naini prikladnu kuicu, metne na zid i prikuje eljeznim avlom. 16Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajui kako sebi sama pomoi ne moe: jer je lik kojem treba tue pomoi. 17I poslije svega toga on se ne stidi tu neivu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za enidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemo, 18za ivot preklinje smrt, i utjee se za pomo samoj nemoi, za putovanje onomu koji ne moe ni nogom maknuti; 19i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on trai snage u onoga komu su ruke najnemonije.