1Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomo drvo koje je slabije od drvene lae to ga nosi. 2Jer je nju izmislila tenja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska. 3Ali njome upravlja tvoja providnost, Oe, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu: 4pokazuje tako da moe iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevjet smio ukrcati. 5Jer ti nee da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj ivot i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa. 6Pa i neko, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. 7Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi, 8a prokleta krivoboaka rukotvorina i onaj koji je naini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva. 9Tako Bogu su mrski i bezbonik i bezbonost njegova, 10izraevina i izraiva bit e jednako kanjeni. 11Zato e osuda pasti na kumire neznaboake, jer su postali gnusoba meu stvorenjima Bojim i sablazan ljudskim duama i zamka bezumnikim nogama. 12Pronalazak kumira bio je poetak bluda i njihovo je otkrie izopailo ivot. 13Nije ih bilo u poetku niti e ih biti dovijeka. 14Jer su doli na svijet po ispraznosti ovjejoj i zato im je odreen konac brz. 15Neki otac, satrt prijevremenom alou, naini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojueranjeg mrtvaca sad ve kao boga tuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i rtve. 16U tijeku vremena ukorijeni se taj bezboni obiaj i poee ga kao zakon uvati, 17i po zapovijedi vladara uvelo se tovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj tovati, jer su predaleko od njih prebivali, pribliavahu sebi njihovo daleko oblije, nainivi od aenog kralja vidljiv lik da mu nenazonu revno laskaju kao da je nazoan. 18A i astoljublje umjetnika navodilo je na sve jae tovanje i one koji kralja nisu poznali. 19Jer umjetnik, koji se moda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijeem da oblije bude to ljepe, 20te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poela pridavati boanske poasti onomu koga je nedavno slavila kao ovjeka. 21I to postade zamka ivotu: robujui nesrei ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Boje prenijeli na kamenje i na drvlje. 22I ne bijae im dosta to su zastranili u spoznaji Boga, nego su, ivei u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo jo mirom nazivali. 23Jer, ili djecu rtvuju ili vre tajne obrede ili prireuju bijesne gozbe s udnim obiajima. 24Ne uvaju vie istoe ni tijela ni enidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. 25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, 26uznemirivanje estitih, zaboravljanje dobroinstva, oskrvnjenje dua, zloini protiv naravi, nered u braku, preljub, neudorednost. 27Jer je krivobotvo poetak, uzrok i kraj svakog zla. 28Ili bjesne na svojim zabavama, ili izriu lana prorotva, ili ive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo priseu. 29Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da e okajavati lane prisege. 30Ali e ih za oboje stii kazna: to su sluei idolima iskrivili pojam o Bogu i to se krivo i podlo zaklinjahu prezirui sve to je sveto. 31Jer se prijestupima bezbonikim uvijek osveuje - ne mo prizivanih idola, nego pravda koja stie grenike.