1Zato bijahu primjereno kanjeni slinim ivotinjama i mueni mnotvom kukaca. 2A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroinstvom; i da zadovolji njegovu udnju arku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice. 3I tako Egipanima, premda eljnima hrane, kad vidjee odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna elja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo udesno. 4Na tlaitelje morade doi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teko mueni neprijatelji njihovi.

5I kad je na njih navalio ivotinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdba tvoja jo ne bjee dola do kraja. 6Da se opamete, bijahu samo uplaeni na kratak as, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. 7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u to je pogledao, ve zbog tebe, Spasitelju sviju! 8Ujedno si time dokazao naim dumanima da si ti izbavitelj od zla svakoga. 9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijae lijeka ivotu njihovu, jer su zasluili da budu tako kanjeni. 10A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomo pritekla te ih iscijelila. 11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete prorotava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroinstva. 12Jer njih nije lijeila ni trava ni melem nego tvoja rije, o Gospode, koja lijei sve. 13Ti ima vlast nad ivotom i smru, ti dovodi do vrata Podzemlja i opet izvodi. 14ovjek moe svojom zloom ubiti, ali kad duh izae, ne moe ga vratiti niti izbaviti duu oduzetu. 15Ruci se tvojoj ne moe utei. 16Miica je tvoja silna kaznila bezbonike koji te ne htjedoe priznati; gonio ih neuven dad i tua, i pljusak neumoljiv, i oganj ih prodirao. 17A najudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve ea mo, jer se svemir borio za pravednike. 18as bi se plamen ublaio da ne spali ivotinje poslane na bezbonike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Boji; 19as bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snanije da uniti plodove zemlje opake. 20A narod si svoj hranio hranom aneoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaao svakom ukusu. 21Pokazao si svojim darom slatku njenost prema djeci, jer je dar ugaao svakom teku i mijenjao se u to je tko htio. 22Snijeg i led odolijevahu ognju ne topei se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove unitio oganj koji je plamtio u tui i bljeskao u dadu, 23dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici. 24Jer sve stvorenje slui tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a poputa za dobro onima koji se u te uzdaju: 25zato se i tada u sve preobraavalo da poslui tvojoj dareljivosti svehraniteljskoj, prema elji potrebitih, 26da bi sinovi tvoji, koje ljubi, Gospode, nauili kako ovjeka na hrane razliiti plodovi, nego rije tvoja uzdrava sve koji u te vjeruju; 27jer ono to nije mogao oganj unititi rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunane, 28da bi se znalo kako treba sunce pretei i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti. 29Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.