1Veliki su i nedokuivi sudovi tvoji, zato lutaju due nepouljive. 2Dok su mislili bezbonici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoe sunji tmine u okovima duge noi, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vjene providnosti. 3Miljahu da e im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasue se u uasnu strahu, zaplaeni utvarama. 4Ni skrovite u koje se povukoe nije ih sauvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mranih lica. 5I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pruiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu stranu no. 6Jedino im se ukazivae neka lomaa, sama od sebe upaljena, puna uasa; i kad bi ta prikaza iezla, oni je, izvan sebe od straha, drahu stranijom nego to bijae. 7Nemona bijahu njihova umijea arobnjaka i njihovo hvastanje razborom bijae izvrgnuto ruglu. 8Jer oni koji prije obeavahu kako e istjerati strah i tjeskobu iz bolne due, sami se razboljee od straha smijenoga. 9Kad ih i nije nita strahovito plailo, bjee im na uas gmizanje ivotinja i itanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuujui se pogledati ni u zrak kojem se ne moe umaknuti. 10Jer zloa je straljivaca: vlastitim se svjedoanstvom osuuje i uvijek zlo uveava kad je stane savjest tititi. 11Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala to ih razum daje: 12to se manje ovjek u sebi na njih oslanja, to mu tee pada to ne zna uzrok svojoj patnji. 13I tako oni, one noi zaista nemone izile iz dubina Podzemlja nemonog, usnuli istim snom, 14bijahu progonjeni stranim sablastima ili su smalaksali obamrle due, jer ih napade iznenadan i neoekivan strah. 15I tako svaki, pavi gdje se naao, osta zatoen u tamnici bez prijevornica: 16i ora i pastir i radnik koji se samotan mui zaskoeni zapadoe u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame. 17I umni vjetar, i milopojni ptiji glas meu lisnim granama, i odmjeren huk vode to silovito protjee; i divlja buka peina to se rue, 18i nevidljiva trka ivotinja to skau, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka to se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunjae uasom. 19A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i preputao se nesmetano svojim djelima. 20Jedino se nad njima raskrilila teka no, slika mraka koji e ih primiti; ali tei od same tame bijahu oni - teret sami sebi.