1A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najvea, i Egipani, sluajui njihov glas a ne videi im oblija, nazivahu ih blaenima jer nisu nevolju trpjeli; 2i zahvaljivahu im to se ne osveuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo. 3A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude voom na stazama neznanim, blago sunce na njihovu asnom putovanju. 4Zasluili su Egipani da svjetlost izgube i da ih tama zasunji, jer u zatvoru drahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona. 5I jer odluie pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izloene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnotvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi. 6A no ona bijae unaprijed najavljena ocima naim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod oekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer ime si kaznio nae protivnike, time si proslavio nas, pozvavi nas k sebi. 9Tada su pobona djeca pravednika rtve tajno prinijela i slono postavila zakon boanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. 10A u odjek im dooe neskladni povici neprijatelja, tuan jauk za djecom oplakivanom. 11Jednaka kazna stie i roba i gospodara, isto je trpio i puanin i kralj. 12A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogoene istom smru. I ivih bijae premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodliniji porod. 13I oni koji, zbog svojih arolija, ni u to nisu vjerovali, kad im izginue prvenci njihovi, moradoe priznati da je narod izraelski - sin Boji. 14Dok je mirna tiina svime vladala i no brzim tijekom stigla do sredine puta svog, 15jurnula je tvoja svemogua rije s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao estok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao otar ma nosila je tvoju neopozivu zapovijed. 16Zaustavi se i sve ispuni smru: doticala se neba, stajala na zemlji. 17Tada Egipane iznenada uplaie prikaze jezivih snova, napade ih neoekivan strah. 18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujui zato umiru. 19Jer su im sni, to ih smutie, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajui uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnotvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdba nije dugo trajala. 21Jer se brzo za njih zauzeo ovjek besprijekoran: naoruan orujem slube svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srdbi i dokrajio nevolju, pokazavi da je sluga tvoj. 22On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oruja nego je rijeju svojom pokorio zatornika spomenuv otake prisege i zavjete. 23Mrtvi ve leahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presijee joj put ka ivima. 24Na njegovoj dugoj halji bijae itav svemir i u etiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje velianstvo. 25Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okuao srdbu tvoju - i bijae mu dosta.