1Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene. 2Kad je nazona, oponaaju je, kad je odsutna, prieljkuju je; okrunjena vjeno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage. 3A mnogobrojno potomstvo bezbonika nije ni za to; izdanci se neisti duboko ne korijene i nemaju vrsta temelja. 4Jer ako se naas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, iupa ih sila vihora, 5i grane to tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za to. 6Jer djeca roena iz nezakonita spavanja svjedoe na sudu o zlu roditelja. 7A pravednik, ako i umre prijevremeno, nai e mir. 8Jer duljina dana ne ini starost asnom niti se ona mjeri brojem godina. 9Ve razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan ivot - zrela starost. 10I jer je ugaao Bogu, On ga je zavolio, i jer je ivio meu grenicima, On ga je uzeo k sebi. 11Uzdignut je da zloa ne bi izopaila njegov razbor ili da mu himba ne zavede due. 12Jer bljetavilo opaine zasjenjuje dobro i vihor poude izopauje dobru duu. 13Stekavi savrenstvo u malo vremena, dugo je ivio; 14i jer mu je dua bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloe oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaa; njima i ne pada na um 15da milost i milosre pripadaju izabranicima Gospodnjim i zatita njegovim svetima. 16A pravednik koji umire osuuje ive bezbonike i prijevremeno dokonana mladost produenu starost opakih. 17Svjetina vidi kraj mudraev, ali ne shvaa to je Gospod s njim naumio ili zato ga je uzeo u zatitu. 18Oni gledaju i preziru, ali e se i njima Gospod podsmijevati. 19Ubrzo e oni biti trupla prezrena i ruglo meu mrtvima dovijeka, jer e ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut e ih od temelja njihova, sasvim ih opustoiti; na mukama e oni biti i spomen e im propasti. 20Puni straha doi e na obraun grijeha, i bezakonja njihova u lice e ih optuivati.