1A pravednik e se vedro sueliti s onima koji ga tlaie i koji prezirahu patnje njegove. 2Kad ga ugledaju, uzdrhtat e od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem. 3Govorit e meu sobom, puni kajanja, i uzdiui u tjeskobi svoje due: 4"To je onaj komu smo se neko podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov ivot ludou i svretak njegov neasnim. 5Kako li se ubrojio meu sinove Boje i dobio udio svoj meu svecima? 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespua pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. 8to nam je koristila oholost? to nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? 9Sve je prolo kao sjena i kao kratkotrajan glas. 10I kao laa koja sijee uzburkano more i traga joj nema kuda proe niti brazde hrptici njezinoj u valovima; 11ili kao ptica to zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: iba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snaan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema vie nikakva traga njezinu letu; 12ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina - 13tako i mi: jedva to smo na svijet doli, a ve nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloi se svojoj sasvim istroismo." 14I doista, nada je bezbonikova kao pljeva to je vjetar raznosi i kao sitna pjena to je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta. 15A pravednici ive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevinjeg. 16Zato e iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom e ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih miicom zatititi. 17Latit e se svog ara ljubomornog kao oruja i naoruat e sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje; 18kao oklop obui e pravednost, a kao ljem stavit e sud bez himbe; 19uzet e nepobjedivu svetost kao tit, 20a kao ma naotrit e estok gnjev i sav e svemir poi s njim u boj protiv bezumnika. 21Tad e poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat e na cilj kao iz nategnuta luka; 22iz bojne sprave izlijetat e zrna grada srdbom nabijena. Na njih e voda morska bjesnjeti, i rijeke e ih potapati bez milosti. 23Dah Svemoi zapuhat e protiv njih, izvijat e ih poput vihora. I tako e svu zemlju opustoiti bezakonje i opaina e prevrnuti prijestolja vladalaka.