1Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. 2Nju zavoljeh i za njom eznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zarunica i zaljubih se u ljepotu njezinu. 3Njezina ivotna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. 4Ona je povjerenica znanja Bojeg, izbiraica djela njegovih. 5Ako je bogatstvo blago poeljno u ovom ivotu, to je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? 6Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje vei umjetnik? 7Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u ivotu nema nita korisnije ljudima. 8Ako li tko ezne za veim znanjem, ona poznaje prolost i prorie budunost, vina je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i udesa i slijed razdoblja i vremena. 9Zato odluih dovesti je kao druicu ivotnu, znajui da e mi biti savjetnica u srei i tjeiteljica u brigama i tuzi. 10Po njoj u stei slavu u mnotvu narodnom, jo kao mladi ast pred starcima. 11Na sudu e se vidjeti kako sam otrouman i divit e mi se velikai kad stanem pred njih. 12ekat e me kad budem utio i sluat e me kad prozborim; ako se odulji govor moj, drat e ruku na svojim ustima. 13Po njoj u zadobiti besmrtnost i ostavit u vjeni spomen rodu buduem. 14Vladat u pucima i narodi e mi biti podloni. 15Pobojat e se strani silnici kad uju za me, s narodom u svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. 16Kada se vratim kui, tad u poinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorine i nema bola u zajednitvu s njom, ve samo uitak i radost. 17Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrou 18i da je u ljubavi njezinoj radost ista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajednitvu rijei njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. 19Ja bijah mladi sretne naravi i imao sam dobru duu, 20ili bolje: jer bijah dobar, uao sam u tijelo bez ljage. 21A znajui da neu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je ve bila znati iji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: