1Kralj David bijae ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaima, nije se mogao ugrijati. 2Tada mu rekoe njegove sluge: "Trebalo bi potraiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i sluila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to e ugrijati kralja gospodara." 3Potraie, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naoe Abiagu unamku te je dovedoe kralju. 4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i sluila mu, ali je on ne upozna. 5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja u biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su ili pred njim. 6Njegov ga otac za svoga ivota nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zato tako ini?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abaloma. 7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuie Adoniji. 8Ali sveenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, imej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoe uz Adoniju. 9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za rtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju brau, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj slubi; 10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. 11Tada ree Natan Bat-ebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi ula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, na gospodar, o tome i ne zna? 12Doi da te savjetujem kako bi mogla spasiti ivot svoj i svoga sina Salomona. 13Hajde, otii kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj slubenici govorei: Tvoj sin Salomon kraljevat e poslije mene, i on e sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' 14I dok ti bude ondje i razgovorala se s kraljem, doi u ja za tobom i potvrditi tvoje rijei." 15Bat-eba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abiaga unamka sluila mu. 16Pokloni mu se Bat-eba i pade niice pred kraljem, a kralj upita: "to eli?" 17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo slubenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat e poslije mene, on e sjesti na moje prijestolje.' 18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, nita o tome i ne zna! 19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveenika Ebjatara i vojskovou Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oi svega Izraela da mu ti objavi tko e te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21Inae, im poine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit emo krivci." 22Dok je ona jo govorila s kraljem, doe prorok Natan. 23Javie kralju: "Ovdje je prorok Natan." On ue kralju i pade niice pred njim. 24Natan ree: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija e kraljevati poslije mene i sjedit e na mome prijestolju?' 25Jer evo danas je siao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoe i sveenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliu: 'ivio kralj Adonija!' 26Ali mene, tvoga slugu, sveenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko e biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

28Tada progovori David i ree: "Pozovite mi Bat-ebu!" Ona doe kralju i stupi preda nj. 29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve ivoga koji me izbavio iz svih nevolja! 30Danas u ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj e sin Salomon kraljevati poslije mene, on e sjediti na mome prijestolju!" 31Nato se nakloni Bat-eba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i ree: "Neka vjeno ivi gospodar moj kralj David!" 32A kralj David ree: "Pozovite mi sveenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dooe oni pred kralja, 33a on im ree: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 34Ondje neka ga sveenik Sadok i prorok Natan pomau za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'ivio kralj Salomon!' 35Zatim se uspnite amo s njim i neka ue i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." 36Benaja, sin Jojadin, ree kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rije Jahve, Gospodara kraljeva! 37Kao to je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo jo vie nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" 38Sveenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereani i Peleani sioe i posadie Salomona na kraljevu mazgu i odvedoe ga na Gihon. 39Sveenik Sadok donese iz atora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknue trube i sav narod povika: "ivio kralj Salomon!" 40I sav narod poe za njim gore i svirae puk u svirale i klicae tako da se sva zemlja tresla. 41uo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Ba su bili pri kraju gozbe. I Joab je uo trube pa upita: "emu ta buka u gradu?" 42Dok je on jo govorio, stie Jonatan, sin sveenika Ebjatara, i Adonija mu ree: "Ti si valjan ovjek, zacijelo nosi dobru vijest!" 43Jonatan odgovori: "Jest, na gospodar, kralj David, uinio je Salomona kraljem! 44Kralj je poslao s njim sveenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereane i Peleane. Oni ga posadie na kraljevu mazgu, 45i sveenik Sadok i prorok Natan pomazae ga na Gihonu za kralja. Zatim su sili radosno kliui, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste uli. 46Jo vie: Salomon je ve sjeo na kraljevsko prijestolje 47i dole su sluge kraljeve estitati naem gospodaru kralju Davidu govorei: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo vie od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi vie od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" 49Svi uzvanici Adonijini, uplaeni, ustadoe od stola i razioe se svaki svojim putem. 50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove rtvenika. 51Javie Salomonu: "Gle, Adonija se uplaio kralja Salomona i eno se dri za rogove rtvenika govorei: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da nee sluge svoga maem pogubiti.'" 52Salomon ree nato: "Ako se pokae potenim ovjekom, nee mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nae li se u zlu, poginut e." 53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od rtvenika; on doe i pade niice pred Salomonom, koji mu ree: "Poi svome domu!"