1Ahab ispria Izebeli sve to je Ilija uinio i kako je maem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi uine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uinim s tvojim ivotom kao to si ti uinio sa ivotom svakoga od njih!" 3On se uplai, ustade i ode da bi spasio ivot. Doao je u Beer ebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaelje umrijeti i ree: "Ve mi je svega dosta, Jahve! Uzmi duu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." 5Zatim lee i zaspa. Ali gle, aneo ga taknu i ree mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peen kruh i vr vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se aneo Jahvin javi i drugi put, dotae ga i ree: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, iao je etrdeset dana i etrdeset noi sve do Boje gore Horeba. 9Ondje je uao u neku spilju i prenoio u njoj. I gle, eto k njemu rijei Jahvine: "to e ti ovdje, Ilija?" 10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruili tvoje rtvenike i pobili maem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni trae da i meni uzmu ivot." 11Glas mu ree: "Izii i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snaan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja apat laganog i blagog lahora. 13Kad je to uo Ilija, zakri lice platem, izie i stade na ulazu u peinu. Tada mu progovori glas i ree: "to e ovdje, Ilija?" 14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruili tvoje rtvenike i maem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni trae da i meni oduzmu ivot." 15Jahve mu ree: "Idi, vrati se istim putem u damaansku pustinju. Kad doe, pomai ondje Hazaela za kralja aramskog. 16Pomai Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomai Elizeja, sina afatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 17Koji utekne od maa Hazaelova, njega e pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova maa, njega e pogubiti Elizej. 18Ali u ostaviti u Izraelu sedam tisua, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala." 19Ode on i na povratku naie na Elizeja, sina afatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijae kod dvanaestoga. Ilija proe kraj njega i baci na nj svoj plat. 20On ostavi volove, potra za Ilijom i ree: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa u poi za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer to sam ti uinio?" 21On ga ostavi, uze jaram volova i rtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poe za Ilijom da ga posluuje.