1Kad su se dani Davidovi pribliavali svome svretku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokai se ovjekom! 3Sluaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, dri se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu to poduzme i svagdje kamo se okrene; 4da bi Jahve ispunio svoje obeanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodei preda mnom, svim srcem svojim i svom duom svojom, uvijek e jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' 5I sam zna to mi je uinio Joab, sin Sarvijin, kako je uinio obojici vojskovoa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuu na nogama svojim. 6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poine u Podzemlju. 7A sinovima Barzilaja Gileaanina vrati ljubav: neka budu meu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bjeao pred tvojim bratom Abalomom. 8Pred sobom ima imeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me uasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bjeao u Mahanajim. Ali mi je on siao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neu te pogubiti maem.' 9Ali mu ti toga ne oprataj, jer si ovjek razborit, i ve e znati kako treba da postupi te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremi." 10I potom poinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11David je kraljevao nad Izraelom etrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uvrsti. 13Ali Adonija, sin Hagitin, doe Bat-ebi, majci Salomonovoj, i pade niice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." 14I nastavi: "Imam ti neto rei." Ona ree: "Govori." 15Tada e on: "Zna i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oekivao da u ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona ree: "Govori." 17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe nee odbiti - neka mi dade za enu Abiagu unamku!" 18A Bat-eba odgovori: "Dobro, govorit u kralju o tebi." 19Kada dakle ue Bat-eba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestie sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 20Tada mu ree: "Neto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Trai, majko, jer te neu odbiti." 21Ona nastavi: "Neka se dade Abiaga unamka tvome bratu Adoniji za enu." 22Kralj Salomon odgovori i ree svojoj majci: "Zato trai Abiagu unamku za Adoniju? Trai odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" 23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga ivota! 24ivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeao: jo danas e Adonija umrijeti." 25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. 26Sveeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zasluio si smrt, ali te neu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Koveg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." 27I Salomon iskljui Ebjatara iz sveenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rije koju je izrekao protiv doma Elijeva u ilu. 28Kada je glas stigao Joabu - Joab bijae pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuio Abalomu - on utee u ator Jahvin i uhvati se za rogove rtvenika. 29I dojavie kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u ator Jahvin, eno ga pokraj rtvenika." Tada Salomon porui Joabu: "to se dri rtvenika?" Joab odgovori: "Uplaio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" 30Benaja ode u ator Jahvin i ree Joabu: "Po naredbi kraljevoj: izii!" On odgovori: "Neu, elim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto to mi je rekao Joab i to mi je odgovorio." 31Kralj mu ree: "Uini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako e danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32Jahve e uiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva ovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vou vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalakoj kui i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." 34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35Mjesto njega postavi kralj na elo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveenika Sadoka. 36Salomon pozva imeja i ree mu: "Sagradi sebi kuu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 37Onoga dana kad izie i prijee potok Kidron, znaj dobro da e umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." 38imej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kae, tako e uiniti sluga tvoj." I imej dugo ivljae u Jeruzalemu. 39Ali poslije tri godine dogodi se te imeju pobjegoe dvojica slugu k Akiu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavie imeju: "Eno ti slugu u Gatu." 40Tada usta imej, osedla magarca i ode u Gat, k Akiu, da trai svoje sluge. I vratio se imej i doveo svoje sluge iz Gata. 41I javie Salomonu: "imej otiao iz Jeruzalema u Gat i vratio se." 42Kralj pozva imeja i ree mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad bude iziao i poao bilo kamo, znaj dobro da e umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rije koju sam uo.' 43Zato nisi odrao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?" 44Jo ree kralj imeju: "Ti zna sve zlo koje si uinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uini da se tvoja zloa obori na tvoju glavu. 45A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje e Davidovo biti vrsto pred Jahvom dovijeka." 46I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on izie i udari imeja i tako imej umrije. Tako se uvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.