1Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oeni se kerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovri gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. 2Narod je pak prinosio rtve na uzviicama, jer jo nije bio sagraen do toga vremena dom imenu Jahvinu. 3A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaenice na uzviicama. 4Kralj ode u Gibeon da prinese rtvu, jer ondje bijae najvea uzviica. Salomon prinese tisuu paljenica na tom rtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu nou u snu. Bog ree: "Trai to da ti dadem." 6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i potenju srca svoga; i sauvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Boe moj, ti si uinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam jo sasvim mlad te jo ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10Bijae milo Jahvi to je Salomon to zamolio. 11Zato mu Jahve ree: "Jer si to traio, a nisi iskao ni duga ivota, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuivanju pravice, 12evo u uiniti po rijeima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti e ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i to nisi traio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meu kraljevima. 14I ako bude stupao mojim putovima i bude se drao mojih zakona i zapovijedi, kao to je inio tvoj otac David, umnoit u tvoje dane." 15Salomon se probudi, i gle: bijae to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Koveg saveza Jahvina; prinese paljenice i rtve priesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. 16Tada dooe dvije bludnice kralju i stadoe preda nj. 17I ree jedna ena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova ena u istoj kui ivimo i ja sam rodila kraj nje u kui. 18A treega dana poslije moga poroaja rodi i ova ena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kui. 19Jedne noi umrije sin ove ene jer bijae legla na njega. 20I ustade ona usred noi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja slukinja spavala, i stavi ga sebi u naruje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam paljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" 22Tada ree druga ena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj ivi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji ivi!" I tako se prepirahu pred kraljem. 23A kralj onda progovori: "Ova kae: 'Ovaj ivi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kae: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj ivi.' 24Donesite mi ma!" naredi kralj. I donesoe ma pred kralja, 25a on ree: "Rasijecite ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." 26Tada enu, majku ivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govorae: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" 27Onda progovori kralj i ree: "Dajte dijete prvoj, nipoto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." 28Sav je Izrael uo presudu koju je izrekao kralj i potovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu boanska mudrost u izricanju pravde.