1Bio jedan ovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2Imao je dvije ene: ime jednoj bijae Ana, a drugoj bijae ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3Taj je ovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese rtvu Jahvi Sebaotu u ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveenici Jahvini. 4Jednoga dana Elkana prinese rtvu. On je obino svojoj eni Penini i svim njezinim sinovima i kerima davao vie rtvenih dijelova, 5a Ani je davao samo jedan dio, premda je vie ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijae dao od srca poroda. 6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi to joj Jahve ne bijae dao od srca poroda. 7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8Tada joj ree Elkana, njezin mu: "Zato plae, Ana? I zato ne jede? Zato ti je srce rastueno? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" 9Ali Ana ustade, poto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveenik Eli sjeae na stolici na pragu svetita Jahvina. 10I ojaena u dui pomoli se Ana Jahvi, plaui gorko. 11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogleda na nevolju slubenice svoje i opomene se mene i ne zaboravi slubenice svoje te dade slubenici svojoj muko edo, ja u ga darovati Jahvi za sve dane njegova ivota i britva nee prijei preko glave njegove." 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govorae u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije uo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I ree joj Eli: "Dokle e biti pijana? Otrijezni se od vina to je u tebi!" 15Ali Ana odgovori i ree: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pia nego izlijevam duu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi slubenicu svoju kao enu nevaljalu, jer sam od preteke tuge i alosti tako dugo molila." 17Tada joj Eli odgovori ovako: "Poi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18A ona ree: "Neka slubenica tvoja nae milost u oima tvojim!" I ena ode svojim putem: jela je i lice joj nije vie bilo tuno kao i prije. 19Sutradan uranie i poklonie se Jahvi, a onda se vratie i dooe svojoj kui u Ramu. Elkana pozna Anu, enu svoju, a Jahve je se opomenu. 20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", ree, "izmolila od Jahve". 21Poslije godine dana uzie njezin mu Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godinju rtvu i da izvri zavjet. 22Ali Ana ne poe s njim jer ree svome muu: "Neu poi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda u ga odvesti da se pokae pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." 23I odgovori joj Elkana, njezin mu: "ini kako misli da je dobro; ostani dok ga ne odbije od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju elju!" I ena osta kod kue dojei sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. 24im ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevi uz to trogodinjeg junca, efu brana i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u ilu. A djeak je bio jo vrlo mlad. 25Tada zaklae junca, a majka djeakova pristupi k Eliju. 26I ree Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti ivota tvoga, gospodaru, ja sam ona ena koja je stajala ovdje kraj tebe molei se Jahvi. 27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliio pronju kojom sam ga prosila. 28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ivota: ta isproen je od Jahve." I poklonie se ondje Jahvi.