1Jednoga dana aulov sin Jonatan ree svome momku titonoi: "Hajde da prijeemo do filistejske strae koja je ondje prijeko." Svome ocu nije nita o tom javio. 2aul je sjedio na mei Gebe, pod ipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko est stotina ljudi. 3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveenika Jahvina u ilu, nosio je u to vrijeme opleak. Narod nije primijetio da je Jonatan otiao. 4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijei da doe do filistejske strae bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 6Jonatan ree svome titonoi: "Hajde da prijeemo do strae onih neobrezanika. Moda e Jahve uiniti neto za nas, jer nita ne prijei Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." 7A titonoa mu odgovori: "ini sve na to te srce tvoje potie. Ja u s tobom, moje je srce kao tvoje srce." 8Jonatan mu ree: "Evo, prijei emo k tim ljudima i pokazat emo im se. 9Ako nam reknu ovako: 'Ne miite se dok ne doemo do vas', tada emo se ustaviti na mjestu i neemo se uspinjati k njima. 10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada emo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To e nam biti znak." 11Kad su se obojica pokazala filistejskoj strai, rekoe Filistejci: "Gle, Hebreji su poeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." 12I straari doviknue Jonatanu i njegovu titonoi: "Uspnite se k nama da vas neto nauimo!" A Jonatan ree svome titonoi: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." 13Jonatan se poe penjati pomaui se rukama i nogama, a za njim njegov titonoa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je titonoa ubijao za njim. 14U tome prvom pokolju to ga uinie Jonatan i njegov titonoa pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. 15Tada se proiri strah po taboru i po polju, a i straare i etu pljakaa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijae to silan strah Boji. 16A aulovi straari u Benjaminovoj Gebi opazie da se mnotvo u taboru uskomealo na sve strane. 17I aul ree ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otiao od nas." A kad prozvae, gle, ne bijae Jonatana i njegova titonoe! 18Tada aul ree Ahiji: "Primakni opleak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleak pred sinovima Izraelovim. 19Ali dok je aul govorio sa sveenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve vea, pa aul ree sveeniku: "Povuci ruku!" 20Nato aul i sav narod to je bio s njim krenue zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maeve jedni na druge i velika pomutnja vladae meu njima. 21A oni Hebreji koji su ve poodavno bili u slubi Filistejaca i sada poli s njima na vojsku, odmetnue se od njih i pristadoe uz Izraelce koji bijahu sa aulom i Jonatanom. 22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, uvi da Filistejci bjee, nagrnue za njima u boj. 23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se rairio sve do preko Bet Horona. 24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je aul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio ovjek koji okusi hrane prije veeri, prije nego to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. 25Ali je ondje bilo medenoga saa na povrini zemlje. 26Kad je narod doao onamo, vidje gdje tee med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 27Samo Jonatan, koji nije uo kad je njegov otac zakleo narod, primae vrh tapa koji mu bijae u ruci i zamoi ga u medeno sae, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetlie oi. 28Tada jedan iz naroda progovori i ree mu: "Tvoj je otac zakleo narod govorei: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" 29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oi jer sam okusio malo toga meda. 30to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo vei?" 31Onoga dana potukoe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 33I javie to aulu govorei: "Gle, narod grijei Jahvi jedui meso s krvlju!" A on ree: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" 34Zatim ree: "Zaite meu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ete ih klati i jesti, a neete grijeiti Jahvi jedui meso s krvlju." Tako sav narod jo iste noi dovede to je tko imao i to su ondje klali. 35A aul podie rtvenik Jahvi; bijae to prvi rtvenik koji je podigao Jahvi.

36Nato ree aul: "Poimo jo noas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neemo im ostaviti nijednoga ovjeka!" A narod mu odgovori: "ini sve to misli da je dobro!" Ali sveenik ree: "Pristupimo ovdje k Bogu!" 37I aul upita Boga: "Moram li poi u potjeru za Filistejcima? Hoe li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38Zato aul ree: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u emu je bio dananji prestupak. 39Jer, ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nae krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti aulu. 40aul onda ree svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat emo na drugu stranu." A narod odgovori aulu: "ini ono to misli da je dobro!" 41Tada se aul pomoli: "Jahve, Boe Izraelov, zato nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Boe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I drijeb pade na aula i Jonatana, a narod izae slobodan. 42aul nastavi: "Bacite drijeb izmeu mene i moga sina Jonatana!" I drijeb pade na Jonatana. 43Tada aul ree Jonatanu: "Priznaj mi to si uinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrkom tapa koji mi bijae u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" 44aul odgovori: "Tako mi Bog uinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umre, Jonatane!" 45Ali narod ree aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ivoga nam Jahve, nijedna vlas nee pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvrio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 46aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratie u svoj kraj. 47Kad je aul uvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeivao. 48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljakali. 49aulovi sinovi bijahu Jonatan, Ijo i Malki-ua, a od njegovih dviju keri starija se zvala Meraba, a mlaa Mikala. 50aulova se ena zvala Ahinoama, a bila je ki Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, aulova strica. 51Jer Ki, aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. 52estok se rat vodio protiv Filistejaca svega aulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna ovjeka aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju slubu.