1Nato se Ana pomoli ovako: "Klie srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. ire mi se usta na dumane moje, jer se radujem pomoi tvojoj. 2Nitko nije svet kao to je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao to Bog je na. 3Ne govorite mnogo hvastavih rijei, neka ne izlazi drskost iz usta vaih, jer Jahve je sveznajui Bog, pravo on prosuuje djela. 4Lomi se luk junacima, nemoni se snagom opasuju. 5Neko siti sad se za kruh mue, neko gladni ne gladuju vie. Nerotkinja raa sedam puta, majka brojne djece svjeinu izgubi. 6Jahve daje smrt i ivot, rui u eol i odande die. 7Jahve ini uboga i bogata, obara ovjeka i uzvisuje. 8Die slabia iz praine, iz bunjita izvlai uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. 9Korake uva svojih vjernika, zlikovce stie propast u mraku (svojom snagom ovjek ne stjee pobjede). 10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevinji grmi s nebesa. Jahve sudi meama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdie snagu pomazanika svoga." 11Potom se Ana vrati u Ramu, a djeak ostade da slui Jahvi pod okom sveenika Elija. 12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13ni za prava sveenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio rtvu, doao bi sluga sveenikov, dok se meso jo kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14i zabadao njom u kotli ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i to god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveenik sebi. Tako su inili svim Izraelcima to su dolazili onamo, u ilo. 15Tako i prije nego bi se spalilo salo, doao bi sluga sveenikov i rekao ovjeku koji je prinosio rtvu: "Daj mi mesa da ispeem sveeniku! On nee od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." 16Ako bi mu ovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi to ti dua eli", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne da, uzet u silom." 17Grijeh je mladia bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali rtvu koja se prinosila Jahvi. 18A Samuel sluae pred Jahvom, jo dijete u opleku lanenom. 19Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s muem svojim da prinese godinju rtvu. 20A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu enu govorei: "Neka ti Jahve dade poroda od te ene na uzdarje za dar to ga je dala Jahvi." Nato bi se vraali svojoj kui. 21Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi jo tri sina i dvije keri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. 22Eli je bio ve vrlo star, ali je ipak uo sve to su njegovi sinovi inili svemu Izraelu. 23I on im ree: "Zato radite takvo to da o tome moram sluati od svega ovog naroda? 24Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi to ih ujem ... Sablanjujete narod Jahvin. 25Ako ovjek zgrijei ovjeku, Bog e prosuditi. Ali ako ovjek zgrijei Jahvi, tko e se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne posluae glasa oca svojega, jer je Jahve odluio da ih pogubi. 26A mladi je Samuel sve vie rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. 27Uto doe jedan Boji ovjek k Eliju i ree mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kui faraonovoj? 28Odabrao sam ih izmeu svih plemena Izraelovih da mi budu sveenici, da se uspinju na moj rtvenik, da prinose rtve paljenice i da nose opleak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene rtve sinova Izraelovih. 29Zato gleda zavidnim okom rtvu i prinos to sam ih odredio za svoj Dom? I zato pazi sinove svoje vie nego mene, tovei ih najboljim dijelovima svih rtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam - rije je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodue da e dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rije je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja astim one koji mene aste, a koji mene preziru, bit e osramoeni. 31Gle, dolaze dani kad u odsjei miicu tvoju i miicu doma oca tvojega, tako da vie nee biti starca u tvom domu. 32Ti e kivnim okom gledati na sve dobro kojim u obasuti Izraela, i nikada vie nee biti starca u tvom domu. 33Zadrat u ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oi i vene dua njegova, ali sve mnotvo doma tvoga poginut e od ljudskoga maa. 34Znak e ti biti ono to e stii oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica e poginuti istoga dana. 35Ja u sebi podii vjerna sveenika koji e raditi po mom srcu i po mojoj elji i njemu u sazdati trajan dom, i on e svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit e da mu se pokloni i da izmoli srebrn novi ili hljeb kruha i kazat e: 'Molim te, primi me u kakvu god slubu sveeniku, da imam zalogaj kruha.'"