1David pobjee iz Najota u Rami i doe k Jonatanu te mu ree: "to sam uinio? Kakva je bila moja krivica i to sam zgrijeio tvome ocu da trai moj ivot?" 2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti nee poginuti. Eto, moj otac ne poduzima nita, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zato bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Nee to biti!" 3Ali se David zakle i ree: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan ita zna o tome, da ne bude alostan.' Ali ivoga mi Jahve i ivota mi tvoga, ima samo jedan korak izmeu mene i smrti." 4Tada Jonatan upita Davida: "to eli da uinim za tebe?" 5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veera. 6Ako tvoj otac opazi da me nema, rei e mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godinja rtva za svu njegovu obitelj.' 7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spaen. Ako li plane gnjevom, znaj da je vrsto naumio da me pogubi. 8Iskai, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zato bi me vodio k svome ocu?" 9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac vrsto naumio da na tebe svali nesreu, zar ti ja ne bih dojavio?" 10David upita Jonatana: "A tko e mi javiti ako ti tvoj otac odgovori to zlo?" 11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaimo u polje!" I izau obojica u polje. 12Tada Jonatan ree Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja u iskuati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne poaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve uini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uini zlo, javit u ti i pustit u te da ode u miru; i Jahve neka bude s tobom kao to je bio s mojim ocem! 14Ako ja jo budem iv, moi e mi iskazati milosre Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne iezne s domom aulovim, inae e Jahve traiti o tome raun od Davida." 17Tada se Jonatan jo jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju due svoje. 18Potom ree Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit e se da te nema, jer e tvoje mjesto biti prazno. 19Prekosutra e se jo oitije vidjeti da te nema, a ti doi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaaja i sjedni kraj onoga humka to ga zna. 20A ja u prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaam onamo. 21A onda u poslati momka i rei mu: 'Idi! Nai strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo blie od tebe, donesi je!' - ti onda doi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve ivoga! 22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otii, jer te Jahve alje odavde. 23A za ovaj dogovor to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeu mene i tebe dovijeka!" 24Potom se David sakri u polju. Kad je doao mlaak, kralj je sjeo za stol da jede. 25Kralj sjede na svoje obino mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suelice njemu, Abner sjede kraj aula, a Davidovo mjesto osta prazno. 26Ali aul ne ree nita onaj dan jer miljae: "Dogodilo mu se togod, bit e da nije ist." 27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i aul upita svoga sina Jonatana: "Zato Jiajev sin nije doao na objed ni juer ni danas?" 28A Jonatan odgovori aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku rtvu u mom gradu i moja su me braa pozvala da doem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju brau.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." 30Tada aul planu gnjevom na Jonatana i ree mu: "Izrode i propalico! Misli da ne znam da si u savezu s Jiajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majinu krilu! 31Jer dokle god bude iv na zemlji Jiajev sin, nee biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad poalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuen na smrt." 32A Jonatan odvrati svome ocu aulu i ree mu: "Zato on mora umrijeti? to je uinio?" 33Tada aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluio da ubije Davida. 34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo nita toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida to ga je njegov otac pogrdio. 35Sutradan ujutro izae Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je iao mlad momak. 36I on ree svome momku: "Ti e otrati i nai strijele koje u sada izmetnuti." I momak otra, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. 37Kad je momak doao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" 38Jo Jonatan viknu za momkom: "Bre! Pouri se! Ne stoj!" Jonatanov momak die strijelu i donese je svome gospodaru. 39Momak nije nita opazio, samo su Jonatan i David znali o emu se radi. 40Nato Jonatan preda oruje momku i ree mu: "Idi i odnesi to u grad!" 41Kad je momak otiao, David izie iza humka, pade niice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubie i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. 42Zatim Jonatan ree Davidu: "Idi u miru! to smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeu mene i tebe, izmeu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"