1David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim sklonitima. 2Kad se aul vratio iz potjere za Filistejcima, javie mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!" 3Tada aul uze tri tisue odabranih ljudi iz svega Izraela i poe da trai Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. 4Idui doe k ovjim torovima pokraj puta; ondje bijae peina i aul ue da une; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peine. 5I rekoe Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve: 'Ja u predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijee skut od aulova plata. 6Ali poslije zapee Davida savjest to je odsjekao skut od aulova plata, 7pa ree svojim ljudima: "Ouvao me Jahve da takvo to uinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." 8I David otrim rijeima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na aula. A aul izae iz peine i poe svojim putem. 9Zatim ustade David, izie iz peine i vikne za aulom: "Gospodaru kralju!" A kad se aul obazre, David se baci niice na zemlju i pokloni mu se. 10Tada David ree aulu: "Zato slua ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? 11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oi mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj peini. Rekoe mi da te ubijem, ali te potedjeh i rekoh: 'Neu dii svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' 12O, moj oe, pogledaj i vidi skut od svoga plata u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plata, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaine. Ja nisam zgrijeio protiv tebe, a ti vreba na moj ivot da mi ga uzme! 13Jahve neka sudi izmeu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka nee dii na tebe. 14Kako kae stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka nee dii protiv tebe. 15Za kim je iziao izraelski kralj? Za kim ide u potjeru? Za mrtvim psom, za obinom buhom! 16Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeu mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!" 17Kad je David izgovorio te rijei aulu, odvrati aul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I aul glasno zaplaka. 18Zatim ree Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uinio dobro, a ja sam tebi uinio zlo. 19A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. 20Kad se ovjek namjeri na svoga neprijatelja, puta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro to si mi danas uinio! 21Sada pouzdano znam da e zacijelo biti kralj i da e se kraljevstvo nad Izraelom trajno odrati u tvojoj ruci. 22Zato mi se sada zakuni Jahvom da nee zatrti moga potomstva poslije mene i da nee izbrisati moga imena iz moga oinskoga doma!" 23David se zakle aulu, aul ode svojoj kui, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska sklonita.