1Ljudi iz Zifa dooe aulu i javie mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Jeimonu." 2aul tada krenu na put i sie u pustinju Zif, a s njim tri tisue izabranih Izraelaca, da trai Davida u pustinji Zifu. 3aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Jeimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je aul doao onamo da ga progoni. 4Zato David posla uhode i sazna da je aul zaista doao. 5David se podie i doe do mjesta gdje se aul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: aul je spavao usred tabora, a vojska leala u krugu oko njega. 6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abiaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i ree im: "Tko e sa mnom u tabor sve do aula?" A Abiaj odgovori: "Ja u s tobom." 7I tako David i Abiaj doprijee nou do vojske: i gle, aul leae i spavae u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici leahu oko njega. 8Tada Abiaj ree Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi nee trebati." 9Ali David odgovori Abiaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko e dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekanjen?" 10Jo nastavi David: "ivoga mi Jahve, i udarit e ga Jahve, bilo da e mu doi njegov dan da umre, bilo da e otii u boj i poginuti. 11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje to mu je kod uzglavlja i vr za vodu, pa hajdemo!" 12I uze David koplje i vr za vodu to su bili kod aulova uzglavlja i oni odoe: nitko nije nita vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijae na njih pao dubok san od Jahve. 13David prijee na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meu njima bio velik prostor. 14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se nee odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti to uznemiruje kralja?" 15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zato onda nisi uvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika siao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. 16Nije lijepo to to si uinio. Tako mi ivog Jahve, zasluili ste smrt to niste uvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vr za vodu to mu bijae do uzglavlja!" 17Tada aul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!" 18I nastavi: "Zato moj gospodar progoni svoga slugu? to sam uinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? 19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji posluati rijei svoga sluge: ako te Jahve die protiv mene, neka se prinosnicom ublai; ako li to ine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u batini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, slui tuim bogovima!' 20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov iziao u lov na moj ivot, kao kad tko goni jarebicu po planini." 21Tada aul ree: "Zgrijeio sam! Vrati mi se, sine Davide, neu ti vie initi zla, kad je danas moj ivot u oima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teko sam pogrijeio!" 22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doe jedan od momaka i neka ga uzme! 23A Jahve e vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijae predao u moje ruke, ali nisam htio dii ruke svoje na pomazanika Jahvina. 24I gle, kako je danas tvoj ivot bio drag u mojim oima, tako neka moj ivot bude drag u Jahvinim oima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" 25A aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo e izvriti svoje djelo i uspjet e!" Potom David ode svojim putem, a aul se vrati svojoj kui.