1Kad je David sa svojim ljudima trei dan stigao u Siklag, a to Amaleani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljakali su Siklag i ognjem ga spalili. 2Zarobili su ene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otili svojim putem. 3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima doao u grad, vidjee da je grad spaljen, a njihove ene, njihovi sinovi i njihove keri odvedeni u ropstvo. 4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoe glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za pla. 5I obje Davidove ene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova ena iz Karmela. 6David se naao u velikoj nevolji jer su ljudi poeli govoriti da e ga kamenovati, budui da su svi bili ogoreni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih keri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. 7David ree sveeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleak!" I Ebjatar donese Davidu opleak. 8Tada David upita Jahvu za savjet govorei: "Hou li u potjeru za onim razbojnicima i hou li ih stii?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer e ih zacijelo stii i zarobljenike e izbaviti." 9I poe David sa est stotina ljudi koji bijahu s njim i dooe do potoka Besora. 10Odavde David sa etiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoe dvije stotine ljudi to bijahu tako umorni da nisu mogli prijei preko potoka Besora. 11U polju naioe na nekog Egipanina. Dovedoe ga k Davidu, dadoe mu kruha da jede i vode da pije. 12Dadoe mu grudu smokava i dva grozda suhoga groa. Kad je to pojeo, vratio mu se ivot, jer tri dana i tri noi ne bijae nita jeo i nita pio. 13Tada ga David upita: "iji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipanin, sluga jednog Amaleanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. 14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." 15David ga upita: "Hoe li me odvesti k toj razbojnikoj drubi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me nee pogubiti i da me nee predati u ruke mome gospodaru, pa u te odvesti k njima!" 16On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jedui, pijui i slavei slavlje zbog svega velikog plijena to su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. 17I David ih poe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvrujui na njima "herem", kleto unitenje. Nitko od njih nije izmakao, osim etiri stotine momaka, koji zajahae na deve i pobjegoe. 18Tako je David izbavio sve to su bili oteli Amaleani; i obje svoje ene izbavi David. 19I nita im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveih, od plijena sve do sinova i keri, sve to im bijae oteto: sve je vratio David. 20Tada uzee sve ovce i goveda, dotjerae ih pred njega viui: "Ovo je plijen Davidov!" 21Kad je David doao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu ii za Davidom i koje on bijae ostavio kod potoka Besora, izioe oni u susret Davidu i eti njegovoj: pribliivi se Davidu i eti, pozdravie ih. 22Tada progovorie svi zlobnici i nitarije izmeu ljudi koji su ili s Davidom i rekoe: "Budui da nisu ili s nama, ne dajmo im nita od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu enu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!" 23Ali David ree: "Ne inite tako, brao moja, poslije onoga to nam je dao Jahve: on nas je uvao i predao nam u ruke razbojniku drubu koja bijae izila protiv nas. 24Ta tko e vas posluati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." 25Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uini uredbom i zakonom u Izraelu sve do dananjeg dana. 26Kad je David doao u Siklag, posla dio plijena starjeinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" 27Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; 28onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Etemoi; 29onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; 30onima u Hormi, onima u Bor Aanu i onima u Eteru; 31onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.