1Kad se judejski kralj Joafat sretno vrati kui u Jeruzalem, 2izie preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i ree kralju Joafatu: "Zar da pomae bezboniku i da ljubi Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdba Jahvina. 3Ipak se nalo neto dobro u tebe: uklonio si aere iz zemlje i pregnuo svim srcem da trai Jahvu!" 4Od tada je Joafat ivio u Jeruzalemu, opet zalazio meu narod od Beer ebe do Efrajimske gore i obraao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6I ree im: "Gledajte to radite, jer ne sudite u ime ovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga naega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." 8Joafat postavi levite, sveenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriu Jahvine sudove i da presuuju u sporovima. Oni su ivjeli u Jeruzalemu 9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10Kakav god spor izie pred vas od vae brae to ive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili obiaji, valja sve da im rastumaite, kako ne bi sagrijeili Jahvi i kako se njegova srdba ne bi oborila na vas i na vau brau. Tako radite pa neete sagrijeiti. 11I evo, sveeniki e poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jimaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti e vam sluiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve e biti s onim tko je dobar."