1Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijae esnaest godina, i zakraljie ga namjesto njegova oca Amasje. 2On je opet sagradio Elat vrativi ga Judeji, poto je kralj poinuo kod svojih otaca. 3Uziji bijae esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 4inio je to je pravo u Jahvinim oima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 5Traio je Boga za ivota Zaharije, koji ga je uio Bojem strahu; dokle je god traio Jahvu, davao mu je Bog sreu. 6On je iziao i zavojtio na Filistejce, sruio zid Gata, zid Jabne i zid Adoda; sagradio je mjesta po Adodu i Filisteji. 7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su ivjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijae vrlo osilio. 9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u efeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. 11Uzija je imao vojsku vjetu boju koja je ila u rat u etama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. 12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisue i est stotina. 13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisua i pet stotina boju vinih ratnika da pomau kralju protiv neprijatelja. 14Uzija je pripravio svoj vojsci titove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za prake. 15Napravio je u Jeruzalemu vjeto smiljene bojne sprave, iznaae nekoga graditelja, da stoje na kulama i na krunitima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uivao udesnu pomo sve dok se nije osilio. 16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je uao u Jahvin Hekal i poeo prinositi kad na kadionom rtveniku. 17Ali je za njim uao sveenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveenika, estitih ljudi. 18Oni ustadoe na kralja Uziju govorei: "Nije tvoje, Uzijo, da kadi Jahvi, nego je to dunost sveenika, Aronovih sinova, koji su posveeni da kade. Izlazi iz Svetita! Iznevjerio si se. I ne slui ti na ast pred Bogom Jahvom!" 19Tada se Uzija rasrdi drei u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveenike, izbi mu guba na elu pred sveenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog rtvenika. 20Kad ga sveeniki poglavar Azarja i svi sveenici izbliega pogledae, a ono, gle, izbila mu guba na elu; bre ga otjerae odande, a i on sam pohitje da izie jer ga Jahve bijae udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovae u odvojenoj kui, jer bijae odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je poinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavi: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.