1Tada ree Salomon: "Jahve odlui prebivati u tmastu oblaku, 2a ja ti sagradih uzvien Dom da u njemu prebiva zauvijek." 3I, okrenuvi se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 4Ree on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obeanje to ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavi: 5'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim. 6Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.' 7Otac mi David naumi podii Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 8ali mu Jahve ree: 'Naumio si podii Dom Imenu mojem, i dobro uini, 9ali nee ti podii toga Doma, nego tvoj sin koji izae iz tvoga krila; on e podii Dom Imenu mojem.' 10Jahve ispuni obeanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obea Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 11i namjestio Koveg u kojem je Savez to ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim." 12Tada Salomon stupi, u nazonosti svega zbora Izraelova, pred rtvenik Jahvin i rairi ruke. 13Salomon je, naime, bio napravio tuano podnoje, dugo pet lakata i iroko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavi na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, rairivi ruke k nebu, 14rekao: "Jahve, Boe Izraelov! Nijedan ti bog nije slian ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji dri Savez i ljubav svojim slugama to kroe pred tobom sa svim svojim srcem. 15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si to si mu obeao. to si obeao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 16Jahve, Boe Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, to si mu obeao kad si rekao: 'Nee ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu uvali svoje putove hodei po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 17Jahve, Boe Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeanje koje si dao svome sluzi Davidu! 18Ali zar e Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom to sam ga sagradio! 19Pomno pouj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Boe moj, te uslii pronju i molitvu to je tvoj sluga k tebi upuuje! 20Neka tvoje oi obdan i obno budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje ree da e u nj smjestiti svoje Ime. Uslii molitvu koju e sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 21I uslii molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Uslii s mjesta gdje prebiva, s nebesa, uslii i oprosti! 22Ako tko zgrijei protiv blinjega i bude mu nareeno da se zakune i zakletva doe pred tvoj rtvenik u ovom Domu, 23ti je uj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreui njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajui s njime po nevinosti njegovoj. 24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogrijeio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, 25onda ti uj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oevima. 26Ako se zatvori nebo i ne padne kia jer su se ogrijeili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti ponizi, 27tada uj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujui mu valjan put kojim e ii, i pusti kiu na zemlju koju si narodu svojem dao u batinu. 28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i ra, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boletina, 29pouj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god ovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i rairi ruke k ovom Domu, 30uslii im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boravi i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaje srce njegovo; jer ti jedini prozire srca ljudi 31da te se boje idui tvojim putovima dokle god ive na zemlji to je ti dade naim oevima. 32Pa i tuinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veliine tvoga Imena i radi tvoje snane ruke i podignute miice, ako doe i pomoli se u ovom Domu, 33uslii s neba, gdje prebiva, uslii sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputi i pomoli se tebi, okrenut gradu to si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, 35uslii mu s neba molitvu i pronju i uini mu pravdu. 36Kad ti sagrijee, jer nema ovjeka koji ne grijei, a ti ih, rasrdiv se na njih, preda neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i ponu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaa govorei: 'Zgrijeili smo' 38i tako se obrate tebi svim srcem i svom duom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji to je ti dade njihovim oevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu to sam ga podigao tvom Imenu, 39uslii s neba, gdje prebiva, njihovu molbu i njihove pronje, uini im pravdu i oprosti svome narodu to ti je zgrijeio. 40Sada, Boe moj, neka tvoje oi budu otvorene i tvoje ui paljive na molitve na ovom mjestu! 41Pa sada ustani, o Boe Jahve, poi k svojem poivalitu, ti i Koveg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveenici, o Boe Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u srei! 42Boe Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milosti to ih dade sluzi svome Davidu!"