1Pavao, po volji Bojoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Bojoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, Otac milosra i Bog svake utjehe! 4On nas tjei u svakoj naoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tjeiti onom utjehom kojom nas same tjei Bog. 5Jer kao to su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naa. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vau je to utjehu i spasenje; bili utjeeni, za vau je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naa o vama jer znamo: kao to ste zajedniari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, brao, da ne znate za nevolju koja nas je snala u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereeni te smo ve strepili i za ivot. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit e nas; u njega se uzdamo, on e nas i dalje izbavljati. 11A i vi ete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. 12A ovo je naa slava: svjedoansto nae savjesti da smo u svijetu ivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Bojoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Bojoj milosti. 13Ta i ne piemo vam drugo doli ovo to itate i razumijete; a nadam se da ete i do kraja razumjeti, 14kao to nas djelomino i razumjeste: da smo mi vaa slava kao i vi naa u Dan Gospodina naega Isusa. 15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doi k vama 16i preko vas prijei u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17Pa jesam li moda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili to namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? 18Bog je svjedok: naa rije vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Boji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijae "Da!". 20Doista, sva obeanja Boja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i na "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvruje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapeati i u srca naa dade zalog - Duha. 23A ja prizivljem Boga za svjedoka: due mi, da vas potedim, nisam vie dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari vae vjere, nego suradnici vae radosti. Ta u vjeri ste postojani.