1Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagou i obazrivou Kristovom - ja koji sam licem u lice meu vama "skroman", a nenazoan prema vama "odvaan" - 2molim da, jednom nazoan, ne moram biti odvaan smionou kojom se kanim osmjeliti protiv nekih to smatraju da mi po tijelu ivimo. 3Jer iako ivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oruje naega vojevanja nije tjelesno, nego boanski snano za ruenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podie protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost im bude savrena vaa pokornost. 7Gledajte to je oito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8Kad bih se doista i malo vie pohvalio naom vlau - koju nam Gospodin dade za vae izgraivanje, a ne ruenje - ne bih se morao stidjeti. 9Samo da se ne bi inilo kao da vas zastraujem poslanicama! 10Jer "poslanice su, kae, stroge i snane, ali tjelesna nazonost nemona i rije bezvrijedna". 11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoni rijeju u poslanicama, takvi smo i nazoni djelom. 12Ne usuujemo se, doista, izjednaiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeuju. 13Mi se pak neemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu to nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne poseemo preko svoga, kao da jo nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evaneljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuim naporima. A nadamo se da emo s uzrastom vae vjere meu vama i mi - po naem mjerilu - prerasti u izobilje: 16i preko vaih granica navijestiti evanelje, a ne hvastati se onim to je ve uinjeno na tuem podruju. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokuan tko sam sebe preporuuje, nego koga preporuuje Gospodin.