1Odluih dakle u sebi da neu k vama opet sa alou. 2Jer ako ja vas raalostim, a tko e mene obradovati ako ne onaj koga ja alostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada doem, ne raaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se raalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 5Ako me tko raalostio, nije raalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od veine 7pa ga vi radije pomilujte i utjeite da ga pretjerana alost ne shrva. 8Zato vas molim, iskaite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokuani, jeste li u svemu posluni. 10Komu dakle vi to oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome to oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! 12Kada dooh u Troadu poradi evanelja Kristova, premda mi se otvorie vrata u Gospodinu, 13ne bijae mi dui spokoja to ne naoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pooh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te iri po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i meu onima koji se spasavaju i meu onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz ivota za ivot. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeju Bojom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.