1Znamo doista: ako se razrui na zemaljski dom, ator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjean na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i eznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalitem; 3dakako, ako se naemo obueni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom atoru, stenjemo optereeni jer neemo da budemo svueni, nego da se jo obuemo da ivot iskapi to je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred suditem Kristovim da svaki dobije to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. 11Proeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vaim savjestima. 12Ne preporuujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se die licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijee; 15i za sve umrije da oni koji ive ne ive vie sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako vie ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam slubu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajui im opaina njihovih i polaui u nas rije pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini da mi budemo pravednost Boja u njemu.