1Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Joafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. 2inio je to je zlo u oima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup to ga bijae podigao njegov otac. 3Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

4Mea, kralj moapski, bio je stoar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisua janjaca i vunu od stotine tisua ovnova. 5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. 6U to je ba vrijeme kralj Joram iziao iz Samarije i izvrio smotru svih Izraelaca. 7Zatim je poruio judejskom kralju Joafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoe li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hou! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji." 8I doda: "Kojim emo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju." 9I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode etama ni stoci koja je ila za njima. 10Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!" 11Ali Joafat ree: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin afatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." 12Joafat ree: "U njega je rije Boja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoe Elizeju. 13A Elizej ree kralju izraelskom: "to ja imam s tobom? Potrai proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima." 14Elizej uzvrati: "Tako mi ivoga Jahve Sebaota, komu sluim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Joafata, ne bih ti obraao panje niti bih te pogledao. 15Sada mi dovedite sviraa." I dok je glazbenik svirao, sie ruka Jahvina nada nj. 16I on ree: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. 17Jer ovako veli Jahve: neete osjetiti vjetra niti ete vidjeti dada, a ova e se dolina napuniti vodom. I pit ete vi, va marva i vaa stoka.' 18Ali to jo nije nita u oima Jahve: on e predati Moab u vae ruke. 19Vi ete zauzeti sve utvrene gradove, posjei sve plodno drvee, zatrpati sve izvore i opustoiti najbolja polja: kamenjem ete ih zasijati." 20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi rtva, doe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. 21Kad su Moapci uli da su kraljevi doli s njima ratovati, pozvae sve koji bijahu sposobni za oruje i postavie ih na granicu. 22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda uini crvenom kao krv. 23I rekoe: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!" 24Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoe se Izraelci i potukoe Moapce, tako te ovi pobjegoe pred njima. A Izraelci pojurie da dotuku Moapce. 25Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drvee. Konano, ostao je samo grad Kir Hareet; praari su ga opkolili i tukli ga. 26Kada je moapski kralj vidio da nee izdrati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoruanih maevima, pokua se probiti i doi do kralja edomskog, ali ne uspje. 27Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imae naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoe od njih i vratie se u svoju zemlju.