1Naaman, vojskovoa aramskoga kralja, bijae ugledan ovjek i potovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bjee gubav. 2Jednom su Aramejci otili u pljaku i na podruju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim sluila eni Naamanovoj. 3Ona ree svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" 4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je dola iz zemlje izraelske." 5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja u poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; est tisua zlatnih ekela i deset sveanih haljina. 6I predade kralju izraelskom pismo to kazivae: "Uz pismo koje ti stie, aljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijei od gube." 7Kad je izraelski kralj proitao pismo, razdera haljine na sebi i ree: "Zar sam ja Bog da mogu usmrivati i oivljavati te ga ovaj alje k meni da ga izlijeim od njegove gube? Gledajte samo kako trai povoda da me napadne!" 8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeu, porui kralju: "Zato si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." 9I tako Naaman stie sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kue. 10A Elizej porui dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo e ti opet biti isto." 11Naaman se naljuti i poe govorei: "Gle, ja miljah, izii e preda me, zazvat e ime Jahve, Boga svoga, stavit e ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem ist?" Okrenu se i ode odande ljutit. 13Ali mu pristupie sluge njegove i rekoe: "Oe moj, da ti je prorok odredio i tee, zar ne bi uinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit e ist.'" 14I tako sie, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijei ovjeka Bojega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oistio se! 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, ue, stade preda nj i ree mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." 16Ali on odgovori: "Tako mi ivog Jahve, komu sluim, ne primam." Naaman navaljivae da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman ree: "Dobro, kad nee. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj nee vie prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj in sluzi tvome." 19A on mu ree: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijee dio puta. 20Gehazi, momak Elizeja, Bojega ovjeka, pomisli: "Moj je gospodar potedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio nita od onoga to mu je ponudio. Tako mi ivog Jahve, potrat u ja za njim i uzet u togod od njega." 21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim tri, skoi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" 22On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar alje me da ti kaem: upravo su stigla dva mladia iz Efrajimove gore, dvojica od prorokih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine." 23Naaman ree: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivae da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kui. Zatim otpusti ljude i oni odoe. 25Kad je doao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." 26Ali Elizej ree: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko siao sa svojih kola te iziao preda te? Sad si primio srebro, pa moe kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i slukinje. 27Ali e se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.