1Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada ve gospodar Grke - provali iz zemlje Kitima i potue Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2Povede mnoge ratove, zauze tvrave i poubija kraljeve zemlje. 3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4Sakupi silnu vojsku, podloi svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaaju danak. 5Konano pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6Sazva svoje slubenike, odlinike koji su s njim rasli od mladosti, i jo za ivota razdijeli im svoje kraljevstvo. 7Tako, poto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8A njegovi asnici preuzee vlast, svaki na svome podruju. 9Svi se oni poslije njegove smrti okrunie, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine mnoilo zlo na zemlji.

10Od njih doe greni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijae talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grkoga. 11U one dane naoe se u Izraelu ljudi opaki koji stadoe uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snaoe nas mnoga zla." 12I mnogima se to svidjelo. 13tovie, pourie se neki od naroda i odoe kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obiajima. 14I sagradie u Jeruzalemu borilite, kako to obiavaju pogani, 15prepravie svoje obrezanje i otpadoe od svetog Saveza. Ujarmie se s poganima i prodae se da ine zlo.

16Kad je Antioh uvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. 18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmae i pobjee. Padoe mnogi nasmrt ranjeni. 19I tako oni zagospodarie egipatskim utvrenim gradovima i poplijenie Egipat. 20A poto je potukao Egipat, Antioh se godine sto etrdeset i tree vrati i krene protiv Izraela. Uzie na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21Drsko prodre u Svetite i zaplijeni zlatni kadioni rtvenik, svijenjak sa svim, priborom, 22stol za prinoenje hljebova, sudove za rtve ljevanice, kalee, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proelju Hrama, koje ogoli. 23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posue i opljakao tajne riznice koje je mogao pronai. 24Oplijenivi sve to, vratio se u svoju zemlju, poto je izvrio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25U Izraelu nasta opa tuga po svim mjestima. 26Zastenjae poglavari i starjeine, obnemogoe mladii i djevojke - ljepota enska sva uvenu. 27Mladoenje udarie u tualjke; a nevjeste po lonicama prokukae. 28Sva se zemlja tresla od alosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu. 29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doe u Jeruzalem s jakom vojskom. 30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovae. Zatim iznenada navali na grad, potue ga tekim udarcima i pogubi mnotvo Izraelaca. 31Opljaka grad, zapali ga vatrom i srui mu kue i zid unaokolo. 32ene i djecu uinie sebi robljem i porazdijelie meu sobom stoku. 33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34Ondje smjestie opaki olo, ljude protivne Zakonu, koji se tu osilie. 35Nagomilae tu oruja i hrane i pohranie plijen koji poplijenie u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. 36Postade to zasjeda Svetitu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu. 37Prolie krv nevinu naokolo Svetita i oskvrnue sveto mjesto. 38Zbog njih pobjegoe itelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuina porodu svome, i djeca ga njegova napustie. 39Svetite njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenue u alovanje, subote u porugu, a slava njegova u nitavilo. 40K'o neko slava njegova, namnoila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje. 41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obiaje. 42I svi se narodi pokorie kraljevoj naredbi. 43I mnogi Izraelci prihvatie njegovo bogotovlje i poee rtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obiajima tuinaca koji su u zemlji, 45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vie ne svetkuju subote i blagdani; 46da se oneisti Svetite i sveti narod; 47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se rtvuju svinje i neiste ivotinje; 48da se vie ne obrezuju djeca, da se oneiste svakom neistoom i gnusobom 49i tako zaborave Zakon i izmijene sve obiaje. 50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuen je na smrt. 51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadraja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose rtve. 52I pridruie im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika uinie u zemlji. 53Takvi primorae Izraela da se skriva u svakojakim zbjeitima. 54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto etrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za rtve paljenice Grozotu pustoi. I u susjednim judejskim gradovima podigoe rtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kua i po trgovima. 56A u koga naoe knjige Zakona, razderae ih i bacie u vatru. 57Ako bi otkrili da tko uva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su rtve na rtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su ene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvrili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoe postojani i pokazae se hrabri te nisu jeli od neistih jela. 63Radije su ili u smrt nego da se oneiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, straan gnjev bijae nad Izraelom.