1Godine sto i ezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poe u njoj vladati. 2Kad je to doprlo do uiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i iziao protiv njega u boj. 3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeava da e ga uzvisiti u dostojanstvu. 4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima urno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. 5Jonatan e se sjetiti svih zala to smo ih nanijeli njemu, njegovoj brai i njegovu narodu." 6ak ga je ovlastio da die vojsku, proizvodi oruje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvre predaju taoci. 7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvri. 8Ti su se zaista zaprepastili kad su uli da mu je kralj dao pravo da die vojsku. 9Ljudi iz Tvre predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. 10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poeo ponovo zidati i obnavljati grad. 11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okrui i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uinie. 12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvravama to ih je sagradio Bakid. 13Svaki je od njih ostavio svoj poloaj i vratio se u svoju zemlju. 14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijae utoite. 15Kralj Aleksandar douo je za obeanja to ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junatvima kojima su se istakli on i njegova braa i o mukama koje su morali pretrpjeti. 16Povikao je: "Hoemo li ikad nai takva ovjeka? Uinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" 17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: 18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. 19uli smo o tebi da si hrabar i moan ovjek i da si dostojan da bude na prijatelj. 20Zato te danas postavljamo vrhovnim sveenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaje uz nas i s nama sauva prijateljstvo." 21I Jonatan se odjenu svetom odjeom sedmoga mjeseca godine sto i ezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oruja. 22Kad je Demetrije za to uo, oalosti se i ree: 23"Zato smo dopustili da nas pretee Aleksandar i ugrabi prijateljstvo idova i tako uvrsti svoj poloaj? 24Pisat u im i ja uvjerljivo i ponuditi im poloaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomo." 25I posla im pismo ovog sadraja: "Kralj Demetrije pozdravlja idovski narod. 26uli smo i radujemo se to ste odrali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i to niste preli k naim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi emo vam dobroinstvima vraati ono to za nas budete inili. 28Oprostit emo vas mnogih daa i podijelit emo vam darove. 29Ve sad vas oslobaam i sve idove razrjeavam dabina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I treinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drvea to mi pripadaju otputam od danas pa ubudue judejskoj zemlji i trima pokrajinama to su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od dananjeg dana pa zauvijek. 31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podrujem, slobodan od svih desetina i daa. 32Odriem se posjedovanja jeruzalemske Tvre i predajem je vrhovnom sveeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je uvaju. 33Otputam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljenitvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hou da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. 34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve idove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboenja. 35Nitko nee imati pravo da i u emu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. 36idovi e se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisua ljudi, primat e plau kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37Neki e od njih biti porazmjeteni po velikim kraljevskim tvravama, a drugi e biti u povjerljivim slubama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starjeine proiziu iz njihovih redova i neka ive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. 38One tri pokrajine to su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nau pod istim poglavarom, da ne sluaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveenika. 39Ptolemaidu s njezinim okrujem dajem na dar Svetitu u Jeruzalemu da se tako podmiruju trokovi Svetita. 40Ja osobno davat u svake godine petnaest tisua ekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. 41I sve ostalo to slubenici nisu predali kao prijanjih godina davat e odsad za potrebe Hrama. 42Osim toga, i onih pet tisua srebrnih ekela to su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetita neka se otpusti i neka pripadne sveenicima koji vre slubu. 43Tko god zatrai utoite u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruju, a kralju duguje poreze ili to drugo, bit e slobodan sa svim svojim imanjem to ga posjeduje u mom kraljevstvu. 44Za gradnju i obnavljanje Svetita neka se trokovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. 45Jednako e se iz kraljevskih dohodaka namirivati i trokovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." 46Kad su Jonatan i narod uli za ta obeanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. 47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. 48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. 49Poto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska nae u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. 50Vodio je estoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. 51Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom: 52"Budui da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao naom zemljom, 53budui da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje, 54hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju ker za enu, bit u ti zet i dat u ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!" 55Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! 56Sad u ti uiniti ono to si pisao, ali mi doi u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit u ti tast, kako si rekao." 57Ptolemej je otiao sa svojom keri Kleopatrom iz Egipta i doao u Ptolemaidu godine sto ezdeset i druge. 58Kralj Aleksandar doao mu u susret, a on mu dao svoju ker Kleopatru te je u Ptolemaidi velianstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima. 59Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doe u posjete. 60Doe on sveano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im. 61Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski olo, te ga optuili. Ali ih kralj nije posluao. 62Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uinie. 63Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Proite s njim posred grada i objavite da se nitko niim protiv njega ne smije potuiti i nitko ga ne smije niim uznemirivati." 64Kad su tuitelji vidjeli kakva mu se iskazuje ast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoe. 65Kralj ga je poastio, upisao ga meu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovou i namjesnika. 66Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

67Godine sto ezdeset i pete doao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. 68Kad je za to douo kralj Aleksandar, vrlo se oalostio i vratio u Antiohiju. 69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveeniku Jonatanu porui ovo: 70"Ti mi se suprotstavlja posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zato ti vlada u gorama protiv nas? 71Ako li se pouzdaje u svoju vojsku, sii k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72Pitaj i doznat e tko sam ja i koji su ostali to mi pomau. Kau da nam neete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73Tako se ni sad nee oduprijeti konjanitvu i tolikom pjeatvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegne." 74Kad je Jonatan uo Apolonijevu poruku, sva mu se dua uzbunila. Odabrao je deset tisua ljudi te iziao iz Jeruzalema. Njegov brat imun doao mu je u pomo. 75Utaborili se pred Jopom. Graani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoee napadati. 76Graani se uplaie i otvorie vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. 77Kad je za to douo Apolonije, svrsta za borbu tri tisue konjanika i mnotvo pjeaka i krenu prema Azotu, kao da e samo proi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnotvo konjanika u koje se uzdao. 78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobie. 79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuu konjanika. 80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. 81Vojska je dobro izdrala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. 82imun priskoi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjanitvo ve obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. 83Konjanici se rasprili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i uli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. 84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85Osam je tisua ljudi palo od maa i bilo spaljeno. 86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graani izili u susret s velikim slavljem. 87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88Kad je kralj Aleksandar uo za te dogaaje, iskaza jo vee poasti Jonatanu. 89Poslao mu je zlatnu kopu koja se po obiaju daje kraljevskim roacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podrujem.