1Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao to je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. 2Poe u Siriju s prijateljskim rijeima. Graani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naloio da ga primaju. Bio mu je tast. 3Ali im bi Ptolemej uao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu. 4Kad se pribliavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustoeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. 5Pripovijedali su kralju to je Jonatan uinio, eljeli ga oklevetati. Ali je kralj utio. 6Jonatan je doao u Jopu i sveano se pridruio kralju. Pozdravili su se i tu prenoili. 7Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem. 8Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Poeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. 9Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meu sobom sklopimo savez. Dat u ti svoju ker koju ima Aleksandar i kraljevat e u kraljevstvu svog oca. 10ao mi je to sam njemu dao svoju ker. On mi radi o glavi." 11Oklevetao ga je jer je poelio njegovo kraljevstvo. 12Oduzeo mu je svoju ker i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oito. 13Ptolemej je uao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom. 14Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. 15Kad je Aleksandar za sve to uo, poao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. 16Aleksandar pobjee u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. 17Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. 18Trei dan potom umro je kralj Ptolemej, a graani su pobili njegove posade po tvravama. 19Kraljem je godine sto ezdeset i sedme postao Demetrije.

20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvru. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otili kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvru. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. im je to uo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i to prije doe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starjeina i sveenika, koje je izabrao, i sam se izvre opasnosti. 24Ponijevi srebra i zlata, odjee i mnogo drugih darova, otiao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuivali, 26ali je kralj uinio s njime kao to i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko sveenitvo i sve ostale asti to ih je imao otprije i uvrstio ga meu svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obea tri stotine talenata. 29Kralj bijae s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadraja: 30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31Prijepis pisma to smo ga o vama pisali svome roaku Lastenu upuujemo i vama da znate: 32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33Odluili smo da uinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34Potvrujemo im i judejsko podruje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime to im pripada. Svima koji prinose rtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze to ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drvea. 35to se tie naih ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak to nam pripada, sve im to od danas otputamo. 36Nita od toga nee biti opozvano odsele pa dovijeka. 37Zato se sad pobrinite i nainite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se vie nitko ne opire, otpustio je sve svoje ete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve ete njegovih otaca. 39Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videi da se sve ete bune protiv Demetrija, otiao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. 40Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu to je uinio Demetrije i kako ga mrze njegove ete. Ondje je ostao mnogo vremena. 41Meuto je Jonatan zatraio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvre i ostalih tvrava povue posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42Demetrije je poruio Jonatanu: "Ne samo da u to za tebe i tvoj narod uiniti negu u tebe i tvoj narod obasuti astima im mi se za to prui prilika. 43Zasad bi dobro uinio kad bi mi u pomo poslao ljude, jer su mi se sve moje ete iznevjerile." 44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisue ljudi vinih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. 45Gotovo stotinu i dvadeset tisua graana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. 46Kralj je utekao u dvor, a graani zaposjeli ulice i poeli napadati. 47Tada kralj pozva u pomo idove. Oni se svi odmah skupie oko njega, potom se razioe po gradu i toga dana pobie do stotinu tisua stanovnika. 48Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbavie kralja. 49Kad su graani vidjeli da idovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: 50"Prui nam desnicu, pa neka idovi prestanu udarati na nas i na grad." 51Odbacili su oruje te sklopili mir. idovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim dravama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. 52Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. 53Ali je prekrio sva svoja obeanja, zavadio se s Jonatanom, nije vie priznavao njegovih usluga nego ga silno alostio.

Okraj kod Hasora

54Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeak Antioh, koji se zakraljio i ovjenao krunom. 55Tada su se oko njega skupile sve ete kojih se Demetrije rijeio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. 56Trifon se doepao slonova i zavladao Antiohijom. 57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrujem te za vrhovnog sveenika i postavljam te nad etiri pokrajine i odreujem da bude meu kraljevim prijateljima." 58Ujedno mu je poslao zlatno posue i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih aa, da se oblai u grimiz i nosi zlatnu kopu. 59Njegova brata imuna postavio je za vojskovou od Tirskih stepenica do mea egipatskih. 60Jonatan krenu na obilazak Prekorjeja i gradova. Sva sirska vojska prela je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je doao u Askalon, graani su ga sveano doekali. 61Odande je otiao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. 62Gaani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starjeina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je proao zemljom do Damaska. 63Jonatan je uo da su Demetrijevi zapovjednici doli u Kede u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dunosti. 64On krenu prema njima, a svoga brata imuna ostavi u zemlji. 65imun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66Tada ga zamolie za mir, a on prihvati. Ali moradoe isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68Strana vojska poe ravnicom da ga presretne, poto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovita i zametnuli bitku. 70Svi se Jonatanovi ljudi razbjeae, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71Tada Jonatan razdrije odjeu na sebi, glavu posu prainom i pomoli se. 72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratie se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedea, do njegova tabora, pa se tu i oni utaborie. 74Taj su dan pale tri tisue ljudi tuinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.