1Videi da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. 2Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. 3Tako su oni otili u Rim, uli u senat i rekli: "Veliki sveenik Jonatan i narod idovski poslae nas da meu sobom obnovimo prijateljstvo i saveznitvo kakvo je bilo prije." 4Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. 5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: 6"Veliki sveenik Jonatan, narodno vijee, sveenici i ostali narod idovski pozdravljaju svoju brau Spartance. 7Ve prije poslao je Arije, koji je vladao meu vama, velikom sveeniku Oniji pismo u kojem potvruje da ste naa braa, kako to pokazuje priloeni prijepis. 8Onija je s poastima doekao ovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o saveznitvu i prijateljstvu. 9to se nas tie, iako nam to ne bi bilo potrebno budui da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige, 10pokuali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama vee, da se ne otuimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vaeg poslanstva. 11Mi se vas neprestano sjeamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sveanim danima, kad prinosimo rtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjeati se brae. 12Radujemo se vaoj slavi. 13Oko nas su se umnoile nevolje i ratovi i na nas su zavojtili kraljevi nai susjedi. 14U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim naim saveznicima i prijateljima, 15jer nam s Neba dolazi pomo koja nas jaa. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su ponieni. 16Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. 17Njima smo naloili da pou i k vama, da vas pozdrave i urue vam naa pisma o obnavljanju bratstva. 18I sad e nam biti drago ako nam na to odgovorite." 19Ovo je prijepis pisma to su ga oni poslali Oniji: 20"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveenika Oniju. 21Nalo se u spisu o Spartancima i idovima da su braa i da su od Abrahamova roda. 22Sad, kad to znamo, bit e nam drago ako nam piete o vaem blagostanju. 23Mi vam piemo ovako: vaa stada i vaa dobra naa su, a naa su vaa. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka." 24Uto je Jonatan douo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jaom vojskom nego prije da udare na nj. 25Iziao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uu u njegovu zemlju. 26Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da nou navale na njih. 27Kad je zalo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oruje dre pod rukom, da svu no budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstrae. 28Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplaili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre. 29Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre. 30Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stie budui da su preli rijeku Eleuter. 31Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio. 32Zatim je digao tabor i doao u Damask i proao svu tu zemlju. 33A imun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je. 34uo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristaama. U nj je smjestio posadu da ga uvaju. 35Kad se Jonatan vratio, sazvao je skuptinu narodnih starjeina i s njima odluio da u Judeji sagradi tvrave, 36da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmeu Tvre i grada i tako odijeli Tvru od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. 37Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Sruio se dio zida na potoku s istone strane. Obnovili su etvrt zvanu Kafenata. 38A imun ponovo sagradi Adidu u efeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama. 39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjena se krunom i digne ruku na kralja Antioha. 40Bojei se da ga Jonatan ne sprijei i da na nj, ako ustreba, ne zavojti, smiljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betan. 41Jonatan izie preda nj sa etrdeset tisua ljudi izabranih za borbu. Doao je u Betan. 42Trifon je vidio kako je doao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. 43I tako ga primi s poastima, preporui ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i etama zapovjedi da ga sluaju kao njega samoga. 44Jonatanu je rekao: "Zato si zamarao sav taj narod kad meu nama ne prijeti rat? 45Poalji ih, dakle, svojim kuama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat u ti taj grad kao i ostale tvrave, ostatak eta i sve slubenike, zatim u se vratiti i otii, jer radi toga sam i doao." 46Jonatan mu povjerova i uini kako je on rekao. Otpustio je ete da odu u idovsku zemlju. 47Uza se je ostavio tri tisue ljudi, od kojih je dvije tisue odvojio u Galileji, a tisuu ih je polo s njim. 48Kad je Jonatan uao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvorie vrata, uhvatie ga i posjekoe sve njegove pratioce. 49Trifon je poslao pjeake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. 50Ti su doznali da je Jonatan uhvaen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i poli stisnutih redova, spremni za boj. 51Kad su progonitelji vidjeli da im je ivot ugroen, vratie se. 52Svi su ivi i zdravi doli u idovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. 53Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni voe ni pomonika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa emo im zatrti spomen meu ljudima!" (143.-134. prije Krista)