1imun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoi. 2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, doao je u Jeruzalem i skupio ga. 3Tjeio je narod govorei: "Dobro znate to smo ja i moja braa i kua mog oca uinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. 4Sva su moja braa izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. 5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne elim svog ivota tedjeti. Nisam bolji od svoje brae. 6Nego radije u osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vae ene i vau djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mrnjom, udruili da nas zatru." 7im je narod uo te rijei, rasplamtio se duh u njemu. 8Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si na voa namjesto Jude i svoga brata Jonatana! 9Preuzmi vodstvo u naem ratu. to nam god ti zapovjedi, mi emo izvriti." 10Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i urno dovrio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio. 11Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio. 12Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na idovsku zemlju. S njime je bio zasunjeni Jonatan. 13imun se utaborio kod Adide naprama ravnici. 14Kad je Trifon doznao da je imun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kau: 15"Zbog srebra to ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za slube to ih je obnaao drimo ga u suanjstvu. 16Zato sad poalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude puten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda emo ga pustiti." 17Premda je imun znao da mu glasnici lau, ipak je poslao po srebro i djeake da na sebe ne navue veliko neprijateljstvo naroda. 18Jer bi inae rekli da je Jonatan poginuo zato to on nije poslao novce i djeake. 19Zato je poslao djeake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana. 20Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoi je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. imun mu se ispreavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio. 21A oni koji su bili u Tvri poslae Trifonu poslanike, traei da brzo doe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom. 22Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noi pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otiao u Galaaditidu. 23Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopae. 24Potom se Trifon vratio u svoju zemlju. 25imun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca. 26Za njim je alio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana. 27imun je na grobnici svog oca i svoje brae podigao nadgrobnik od kamena uglaena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine. 28Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i etvorici brae. 29Nainio im je podnoja, okruio ih visokim stupovima, na stupove je na vjeni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane lae da ih vide svi koji plove morem. 30Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas. 31Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru. 32Zavladao je namjesto njega, ovjenao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju. 33A imun je ponovo sagradio tvrave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrave je opskrbio hranom. 34Potom je imun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati. 35Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako: 36"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveenika imuna, prijatelja kraljeva, starjeine i judejski narod. 37Primili smo zlatnu krunu i palmovu granicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da piemo svojim slubenicima da vas oproste od poreza. 38Sve ono to smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrave to ste ih sagradili neka su vae. 39Opratamo vam dosadanje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se vie ne zahtijeva. 40Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu strau, neka se upiu. Neka meu nama vlada mir." 41Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela, 42i narod je u svojim poveljama i ugovorima poeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog sveenika, idovskog vojskovoe i glavara imuna." 43U te dane opkoli imun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Nainio je kule na kotaima i njima se posluio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. 44Oni s kule uskoili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. 45Graani se sa enama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeu i imunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: 46"Ne postupaj s nama po naoj zloi nego po svojem milosru!" 47imun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, oistio kue u kojima su drali idole, a zatim ue uz pjesme i hvalospjeve. 48Uklonio je odande svaku neistou, naselio ljude koji vre Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravite. 49Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvri nije se doputalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi. 50Zavapili su k imunu da s njima sklopi mir, a on tako i uini, ali ih odande istjera i oisti Tvru od svake pogantine. 51idovi su u nju uli dvadeset i treega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su nosei palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijae slomljen i izbaen iz Izraela. 52imun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvre te se ondje sa svojima nastanio. 53Kad je imun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muevne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.