1Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i poao u Mediju da dobije pomo za rat protiv Trifona. 2Kad je perzijski i medijski kralj Arsak uo da je Demetrije doao na njegovo podruje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati iva. 3Taj je otiao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori. 4Zemlja je bila mirna za sve imunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu ivota. 5Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje uini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima. 6Razmakao je mee svog naroda, zadrao zemlju u ruci 7i skupio mnotvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrom, odande je uklonio pogantinu i nitko se nije naao da mu odoli. 8Ljudi su mirno obraivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drvee u ravnici plodove. 9Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladii su nosili raskonu odoru i oklop. 10Gradove je opskrbio iveem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta. 11Smirio je zemlju te Izrael doivje veliku radost. 12Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao. 13Nestali su svi to su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraeni. 14Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbonike i zlikovce. Obdravao je Zakon, 15vratio slavu Svetitu i obogatio ga mnogim posuem. 16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika alost. 17Ali su uli da ga je kao vrhovni sveenik naslijedio njegov brat imun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj 18i zato su mu pisali na bronanim ploicama da s njim obnove prijateljstvo i saveznitvo koje su ve uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. 19To se proitalo pred skuptinom u Jeruzalemu. 20Evo prijepisa pisma to su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sveenika imuna, starjeine, sveenike i sav ostali idovski narod, svoju brau. 21Poslanici koje ste poslali naem narodu kazivali su nam o vaoj slavi i asti i obradovali smo se njihovu dolasku. 22Mi smo njihov izvjetaj zapisali u narodnom vijeu ovako: idovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, doli su da s nama obnove prijateljstvo. 23I narod je odluio da ljude primi s poastima i da se prijepis njihova izvjea stavi meu javne spise, da spartanski narod na to sauva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis nainjen za vrhovnog sveenika imuna." 24Poslije toga imun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim titom, tekim tisuu mina, da s Rimljanima utvrdi savez. 25Kad je narod saznao za te dogaaje, ree: "Kako da zahvalimo imunu i njegovim sinovima? 26Jer on se pokazao vrst, kao i njegova braa i kua njegova oca. U bojevima je junaki odbio izraelske neprijatelje i izvojtio slobodu." I ispisae bronane ploice, koje su postavili na stupove na gori Sionu. 27A evo, u prijepisu, to su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je trea godina velikog sveenika imuna, u Asaramelu, 28na velikoj skuptini sveenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starjeina objavilo se slijedee: 29Dok su se esti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin imun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braa izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da odre svoje Svetite i Zakon i uvelike su proslavili narod. 30Jonatan je okupio narod i postao veliki sveenik, a zatim se pridruio svom narodu. 31Neprijatelji idova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoe njihovo podruje i dignu ruke na Svetite. 32Tada je ustao imun i poeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao orujem hrabre ljude svog naroda i davao im plau. 33Utvrdio je idovske gradove i Betsur na idovskoj mei, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oruje, i ondje je smjestio posadu idovskih ratnika. 34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio idove i ostavio im sve to im je trebalo za uzdravanje. 35Narod je upoznao imunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postavie ga za svoga vou i velikog sveenika. 36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i oneiivali okolicu Svetita i tako teko obeaivali njegovu svetost. 37Smjestio je ondje idovske ratnike i utvrdio Tvru da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. 38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveenitvo, 39podigao ga u red svojih prijatelja i okruio ga velikim sjajem. 40Jer je kralj uo kako Rimljani idove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braom i kako su imunove poslanike poastili, 41a idovi i sveenici zakljuili neka im imun bude voa i veliki sveenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. 42Neka im bude upravitelj te odreuje one koji e se brinuti za dobro Svetita, za upravu zemljom, za oruje i utvrde. 43Neka se brine za Svetite. Njega neka svi sluaju, sve isprave u zemlji neka se piu u njegovo ime, a on da se oblai u grimiz i nosi zlatan nakit. 44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveenika, da togod osujeuje ili se protivi onome to je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skuptine, niti da se oblai grimizom ili nosi zlatnu kopu. 45Tko se god o to ogrijei ili togod od toga osujeti bit e krivac. 46Sav je narod odobrio da se imun ovlasti da radi prema svom nahoenju. 47imun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveenik, vojskovoa i knez idova i sveenika, da bude na elu svima." 48Odredili su da se ta isprava uree u bronane ploe i da se one izloe u predvorju Svetita na vidljivu mjestu, 49a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolau imun i njegovi sinovi.