1Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveeniku i idovskom voi imunu i svemu narodu 2pismo ovog sadraja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveenika i vou imuna i idovski narod. 3Budui da su se pokvarenjaci doepali kraljevstva naih otaca, odluio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne ete i opremio ratno brodovlje 4da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustoili mnoge gradove moga kraljevstva. 5Potvrujem ti sva osloboenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili. 6Doputam ti da u svojoj kovnici kuje novce koji e zakonito optjecati tvojom zemljom. 7Neka Jeruzalem i Svetite budu slobodni. Neka ti ostane sve oruje koje si proizveo i sve tvrave koje si podigao i koje zaprema. 8Neka ti se oprosti sve to duguje kraljevskoj riznici i ono to e ubudue dugovati kralju odsele pa dovijeka. 9Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut emo tebe, tvoj narod i Hram takvim astima da e vam slava zablistati po svoj zemlji." 10Godine sto sedamdeset i etvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve ete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona. 11Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru, 12jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga ete ostavile. 13Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisua pjeaka i osam tisua konjanika. 14Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje pribliilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.

15Uto je Numenije sa svojom pratnjom doao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadraja: 16"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja. 17Veliki sveenik imun i idovski narod uputili su nam idovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadanje prijateljstvo i saveznitvo. 18Donijeli su zlatan tit od tisuu mina. 19Odluili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne ine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali. 20Odluili smo da od njih primimo tit. 21Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sveeniku imunu da ih kazni po njihovim zakonima!" 22Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku 23i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu. 24Prijepis tih pisama poslali su velikom sveeniku imunu.

25Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgrau, pa je neprestano upuivao nove odrede protiv grada i izraivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti. 26imun mu je poslao dvije tisue odabranih ljudi da mu pomau u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme. 27On toga ne htjede primiti. tovie, ponitio je sve to je prije sa imunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu. 28Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i ree mu: "Vi drite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvru, gradove moga kraljevstva. 29Njihova ste podruja opustoili, poinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu. 30Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan idovskih granica. 31Ako pak neete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za tete to ste ih poinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga neete, poi emo protiv vas u rat." 32Kraljev je prijatelj Atenobije doao u Jeruzalem i vidio imunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopio mu je kraljevu poruku. 33imun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuu zemlju niti smo zavladali tuim dobrima, nego je to batina naih otaca: nai su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali. 34Mi smo pak, koristei se povoljnim prilikama, ponovo osvojili batinu svojih predaka. 35to se tie Jope i Gezera, koje ti trai, ti su gradovi mnogo muili narod i pustoili nam zemlju, za njih emo dati stotinu talenata." 36Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijei. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa imunovim odgovorom i velianstvom, ukratko, sa svim to je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom. 37Trifon se ukrcao u lau i pobjegao u Ortosiju. 38Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pjeake i konjanike ete. 39Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naloio mu da izgradi Kedron, uvrsti mu vrata i zavojti na narod. Kralj je poao u potjeru za Trifonom. 40Kendebej je doao u Jamniju i poeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga. 41Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pjeake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bjee zapovjedio kralj.