1U one dane Matatija, sin Ivana imunova, sveenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedite u Modinu. 2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3imuna prozvana Tasi, 4Judu prozvana Makabej, 5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6Videi kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetite nae u ruke tuinaca? 8Svetite njegovo postade k'o ovjek bez asti, 9posue, slava njegova, za plijen opljakano; nejaad njegova po trgovima poklana, mladii njegovi hrana otrim maevima! 10Ima li naroda kojemu ne pripade dio naega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena naega?! 11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. 12Gle, Svetite nae - ljepota i slava naa - opustje, oskvrnue ga pogani! 13emu nam ivot?" 14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeu, navukoe kostrijet i proplakae gorko. 15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dooe u Modin da prinude na rtvovanje. 16Mnogi su od Izraela prili k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoe postojani. 17Kraljevi ljudi priu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si ovjek ugledan u ovom gradu, astan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braa. 18Prii dakle prvi i izvri zapovijed kraljevu, kao to to uinie drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovnitvo Jeruzalema, pa e i ti i tvoji sinovi ui u krug kraljevih prijatelja i bit ete aeni srebrom i zlatom i mnogim darovima." 19Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlau njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogotovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, 20ja i moji sinovi i sva braa moja slijedit emo Savez otaca svojih. 21Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. 22I zato ne moemo posluati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogotovlje ni udesno ni ulijevo." 23Tek to je on to kazao, a idov neki prie pred oima sviju da prema kraljevoj zapovijedi rtvuje na rtveniku u Modinu. 24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potri i zakla ga na rtveniku. 25U isti as ubi i kraljeva ovjeka koji je silio na rtvovanje i obori rtvenik. 26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao neko Pinhasova protiv Zimrija, sina alumova. 27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom." 28I pobjegoe u gore on i njegovi sinovi, ostavivi u gradu sve svoje. 29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoe u pustinju 30sa svojom djecom i enama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijae u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekrili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovita. 32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stie ih. Svrstae se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33I poruie im: "Dosta je! Iziite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite ivot!" 34Ali im oni odgovorie: "Ne izlazimo i neemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." 35Napadoe ih bez oklijevanja. 36A oni im nisu uzvraali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovitima. 37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedunosti. Svjedoe nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." 38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginue svi oni sa svojom djecom i enama i stokom - oko tisuu dua. 39Doznae za to Matatija i njegove pristalice i proplakae gorko: 40"Ako uinimo svi mi tako", rekoe jedan drugomu, "kao ova naa braa, i ne poemo u boj protiv pogana za svoj ivot i za svoje svetinje, ubrzo e nas istrijebiti sa zemlje." 41I tako toga dana donesoe odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat emo protiv njega da svi ne izginemo kao to izgiboe braa naa u zbjegovima." 42Pridruila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. 43I svi drugi koji su bjeali od progonstva pridruivali se njima, i tako im je raslo pojaanje. 44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdbi na bezakonike. Ostali se razbjeae - da se spase - po poganskim zemljama. 45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati rtvenike. 46Silom su obrezivali neobrezane djeake koje bi nali na podruju Izraela. 47Progonili su drske tuince. I pothvat im je uspijevao. 48Zatitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoe da osili sila grenika. 49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, ree on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i ivot svoj izloite za Savez naih otaca. 51Spominjite se djela to ih oci nai izvrie u svoje vrijeme. Stei ete tako slavu veliku, bit e vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kunji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji ouvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac na, nosio se gorljivou i primio je obeanje vjenog sveenitva. 55Joua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade batina u zemlji. 57Davidu, jer bijae poboan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u batinu. 58Ilija, jer bijae gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Miael vjerom se spasie iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedunosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdae ne poklekoe nikada. 62Ne straite se prijetnja grenikovih, jer slava bezbonikova za gnojite je i za hranu crvima. 63Danas se visoko die, sutra ga ve nai ne moe: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. 64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se vrsto drite da se u njem proslavite. 65Evo vam imuna, brata vaega: znam ga, ovjek je razuman; sluajte ga uvijek, on e vam biti otac! 66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit e vam vojskovoa i zapovijedat e u ratu protiv pogana. 67Skupite oko sebe sve koji vre Zakon i osvetite svoj narod. 68Milo za drago vratite poganima i drite se propisa Zakona." 69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridruen svojim ocima. 70Umro je u godini sto etrdeset i estoj; sahranie ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. (166.-160. prije Krista)