1Kad su okolni narodi uli da je rtvenik ponovo sagraen a Svetite uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjevie 2i naumie istrijebiti Jakovljevo pokoljenje to je ivjelo meu njima; poeli su ubijati i progoniti taj narod. 3Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. estoko ih je porazio, ponizio i doepao se plijena. 4Sjetio se i zloe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. 5Poto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sagao njihove kule i sve one koji su bili u njima. 6Zatim krenu na Amonce, u kojih je naiao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem. 7Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. 8Zauze Jazer sa selima njegova podruja, a zatim se vrati u Judeju. 9Pogani u Galaadu udruie se protiv Izraelaca koji su ivjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoe u tvravu Datemu. 10Poslali su Judi i njegovoj brai pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okruuju udruili se protiv nas da nas unite. 11Spremaju se da osvoje tvravu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom. 12Doi sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naih ve palo. 13Pogubili su svu nau brau naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo ene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuu ljudi." 14Dok se to pismo jo italo, dooe drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjee, donosei iste vijesti: 15"Udruili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe." 16A kad su Juda i narod to uli, sazvae veliku skuptinu da vijeaju to da uine za svoju brau izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja. 17Juda tada ree bratu imunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju brau u Galileji! A ja i brat Jonatan poi emo u Galaaditidu." 18Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom. 19I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne uputajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo." 20imunu su dali tri tisue ljudi za Galileju, a Judi osam tisua ljudi za Galaaditidu. 21Poto je otiao u Galileju, imun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22Ostavili su na bojitu oko tri tisue ljudi, od kojih je pokupio plijen. 23Poveo je sa sobom idove iz Galileje i Arbate sa enama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radou. 24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeoe preko Jordana i tri su dana ili pustinjom. 25Sretoe Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve to se dogodilo njihovoj brai u Galaaditidi: 26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvreni veliki gradovi; 27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odluio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima. 28Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga poto pobi sve muko otricom maa i pokupi plijen. 29Odande je krenuo dalje nou i pribliio se tvravi. 30Kad je svanula zora a oni podigli oi, ugledae bezbrojno mnotvo kako namjeta ljestve i sprave da zauzmu tvravu; ve su napadali. 31Videi da je napadaj poeo i da se urnebesna vika, pomijeana sa zvukom truba, die iz grada prema nebu, 32Juda ree ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju brau!" 33Svrsta ih u tri skupine i tako krenue na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknue i zazivi se podigoe. 34Timotejeva vojska, razabravi da je to Makabej, pobjee pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojitu oko osam tisua. 35Poto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muko, oplijeni je i spali. 36Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide. 37Poslije tih dogaaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka. 38Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javie: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okruuju i stvorili su golemu vojsku; 39najmili su i Arape kao pomone odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne. 40Timotej ree zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove ete pribliili vodi: "Ako prvi prijee i udari na nas, neemo mu moi odoljeti jer e imati prednost; 41a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijei emo mi, udariti i nadvladati ga." 42Kad se pribliio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloi im: "Ne dopustite nikomu da razapinje atora, nego neka idu svi u boj." 43On prijee prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacae oruje i pobjegoe da se sklone u karnainski hram. 44idovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti. 45Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najveeg, njihove ene i djecu i imanje, i to se golemo mnotvo uputilo prema judejskoj zemlji. 46Stigli su u Efron, vaan i vrlo jak grad to se nalazio na putu. Kako ga nije bilo mogue zaobii ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj. 47Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. 48Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeima: "Pustite nas da proemo preko vae zemlje, da doemo u svoju; nitko vam nee uiniti nikakve tete, samo emo proi." Ali im nisu htjeli otvoriti. 49Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. 50Junaci vojske zauzee poloaje. Juda je cio dan i cijelu no napadao, i grad mu pade u ruke. 51Posjekao je sve muko otricom maa, poruio grad do temelja, oplijenio ga i proao tim mjestom po tjelesima pobijenih. 52idovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betanu. 53Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju. 54Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato to su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao. 55Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a imun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom, 56Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, uli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoe: 57"Proslavimo se i mi, poimo protiv pogana to su oko nas!" 58I tako dadoe naloge etama kojima su zapovijedali i krenue na Jamniju. 59Gorgija izie iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije. 60Josip i Azarja bie natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih mea. Palo je u taj dan meu izraelskim narodom oko dvije tisue ljudi. 61Bio je to velik poraz za narod: nisu sluali Judu i njegovu brau, nego miljahu da e se istaknuti hrabrou. 62Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu. 63Plemeniti Juda i njegova braa uivali su veliku ast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god uli za njihova imena. 64Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. 65Juda je sa svojom braom otiao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, sruio tvrave, a kule naokolo sve popalio. 66Digavi tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proe Marisu. 67Toga su dana u boju pali sveenici koji su se htjeli istai hrabrou pa se nepromiljeno upustili u boj. 68Juda se uputio u Azot u filistejskom podruju i ondje je razruio rtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljakao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.