1U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Douo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, 2da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oruje to ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. 3Zato je krenuo da pokua zauzeti grad i opljakati ga, ali nije uspio jer su graani doznali za njegovu nakanu. 4Oni mu se oprijee s orujem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaen, probijati natrag u Babilon. 5Jo dok je bio u Perziji, dooe i javie mu kako su poraene ete to su upale u judejsku zemlju. 6I Lizija je navro sa snanom vojskom, ali je pred idovima morao pobjei, jer su oni pobijeenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali jo jai. 7Sruili su i sramotni kip to ga bijae podigao na rtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okruili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova. 8Kad je kralj uo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada to mu se nije elja ispunila. 9Ostade tako vie dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijae umrijeti, 10dozva sve svoje prijatelje i ree im: "Nestalo je sna s mojih oiju i srce mi je klonulo od jada. 11Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesree zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moi bio potovan i ljubljen. 12Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posue to se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. 13Sad znam da me zbog toga snalo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuoj zemlji!'" 14Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15I dade mu svoju krunu, plat i peatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voenje kraljevstva. 16Tu kralj Antioh umrije godine sto etrdeset i devete. 17Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator. 18Ali oni koji su bili u Tvri uznemiravahu Izraelce oko Svetita, neprestano smiljajui kako da im naude i tako pomognu poganima. 19Juda odlui da ih uniti. Zato sazva sav narod na opsadu. 20Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Nainili su strelita i bojne naprave. 21Ali su neki od opkoljenih probili obru, a njima se pridruili i neki od bezbonih Izraelaca. 22Otili su kralju i rekli mu: "Dokle e oklijevati da nam izvri pravdu i osveti nau brau? 23Dobre volje pristali smo da sluimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i drimo se njegovih odredaba. 24Zato sinovi naeg naroda opsjedaju Tvru i zamrzie na nas. I poubijali su sve koji su im dopali aka i razgrabili su nam batinu. 25I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. 26Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvru: hoe da je zauzmu, a utvrdili su Svetite i Betsur. 27Ako im se ne isprijei, uinit e jo i vie, a ti ih vie nee zaustaviti." 28Na te se rijei kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starjeine svojih pjeaka i zapovjednike konjanika. 29Dole su mu i najamnike ete drugih kraljevina i od morskih otoka. 30Broj se njegovih snaga podigao na sto tisua pjeaka i dvadeset tisua konjanika i trideset i dva slona uvjebana za rat. 31Doli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i ak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili. 32Tada se Juda, prekinuvi opsadu Tvre, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. 33Kralj ustade u ranu zoru i pouri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su ete zauzele borbene poloaje, a trube zatrubile. 34Slonovima su davali groani i dudov sok da ih potaknu za boj. 35ivotinje su razmjestili meu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuu pjeaka opremljenih lananim oklopima i bronanim ljemovima, a k tomu su svakoj ivotinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. 36Ti su upravljali svim pokretima ivotinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. 37Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila etiri snana ratnika. 38Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove. 39Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene titove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. 40Jedan se dio kraljevskih eta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenue u vrstom i ureenom rasporedu. 41Uzdrhtae svi koji su uli graju toga mnotva, bahat njegovih stopala i zveket oruja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. 42Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade est stotina ljudi. 43Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu ivotinju opremljenu kraljevskom ormom, viu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj 44i rtvova se da izbavi svoj narod i stee vjeno ime. 45Hrabro potra prema ivotinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. 46Uvue se pod slona, probode ga maem i ubi. ivotinja se strovali na Eleazara i zgnjei ga. Tako on pogibe ondje. 47idovi su, videi silnu kraljevsku snagu i estoku vojsku, pred njom uzmakli. 48Kraljevska vojska krenu protiv idova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, 49a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izili iz grada jer vie nisu mogli izdrati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poivala. 50Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. 51Prilino je dugo opsjedao Svetite. Sluio se protiv njega strelitima, bojnim napravama, bacaima plamena, kamenja i strelica, a tako i praarama. 52I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaa. Borba potraja dugo. 53Ali u skladitima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potroili i posljednje zalihe. 54Tako su u Svetitu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se rasprili svaki na svoju stranu. 55Filip, koga je kralj Antioh jo za svoga ivota odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje dravnim poslovima. 57Na tu vijest Lizija je samo gledao da to prije ode. Rekao je kralju, vojskovoama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvreno. Osim toga, ekaju nas poslovi kraljevstva. 58Pruimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59Dopustimo im da ive po svojim obiajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poinili." 60Taj je prijedlog kralju i starjeinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je idovima mir, a oni ga prihvatie. 61Kralj i starjeine potkrijepie sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izili iz Tvre. 62Potom kralj uzie na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvreno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono porui. 63Nato hitno podie tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nae Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.