1Godine sto pedeset i prve utee iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3Kad je on to doznao, ree: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5Potom su k njemu doli svi bezakonici i bezbonici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveenikom. 6Oni su pred kraljem optuivali narod govorei: "Juda je sa svojom braom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7Zato poalji ovjeka u koga ima povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustoio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagae!" 8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorjeja, ovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9Njega posla s bezbonikom Alkimom, komu je potvrdio sveenitvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10Oni su otili i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj brai s miroljubivim rijeima, punim himbe. 11Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeima, jer vidjee kako su doli s velikom vojskom. 12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijee zakonoznanaca da pronae pravedno rjeenje. 13Meu Izraelcima prvi su Hasidejci zatraili da se s njima sklopi mir. 14Govorahu oni: "S vojskom je doao sveenik od Aronova plemena. Nee nam uiniti nita naao." 15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neemo vam uiniti nita naao, ni vama ni vaim prijateljima." 16Oni mu povjerovae. A on zapovjedi te izmeu njih uhvatie ezdeset ljudi i pogubie ih onaj isti dan, prema rijeima Pisma: 17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijae nikoga da ih ukopa." 18Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoe: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su poloili." 19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomae. Bakid se vrati kralju. 21Alkim se stao boriti za velikosveeniku ast. 22Oko njega sabrae se svi koji su smuivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i poinili mnogo zla u Izraelu. 23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmauju i sama poganska zlodjela, 24stade obilaziti svim judejskim krajevima osveujui se istaknutim prebjezima i branei im prolaz zemljom. 25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristaama osilio i kad je razabrao da im se nee moi oprijeti, vratio se kralju te ih optuio jo gore.

26Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoa, koji bijae neprijatelj Izraelu; naloi mu kralj da istrijebi taj narod. 27Doavi u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor porui Judi i njegovoj brai ove himbeno miroljubive rijei: 28"Neka izmeu mene i vas ne bude rata. Posjetit u vas miroljubivo, sa slabom pratnjom." 29Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. 30Razabravi da je k njemu doao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga vie ne htjede vidjeti. 31Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. 32Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoe u Davidov grad. 33Poslije tih dogaaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izili su neki sveenici i narodni starjeine da ga mirno pozdrave i pokau mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34Ali im se on naruga, ismija ih, oneisti i obasu pogrdama. 35U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit u tu graevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je iziao sav razjaren. 36Sveenici su uli, stali pred rtvenik i Svetite i progovorili suznih oiju: 37"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kua molitve i pronje. 38Osveti se tom ovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maa! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!" 39Nikanor je otiao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridruila sirska vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisue ljudi. On se ovako pomolio: 41"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, iziao je tvoj aneo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisua. 42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezboniki govorio protiv tvog Svetita i sudi mu po njegovoj zloi!" 43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijae razbijena, a i on pade u bici. 44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oruje i razbjeali se. 45idovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubei za njima bojnim trubama. 46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maa, nijedan nije izbjegao. 47Uzee plijen od njih. Zatim odsjekoe Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara. 50Tako se judejska zemlja malo smirila.