1Tada je Juda douo za Rimljane: kako su moni i blagonakloni prema svojim privrenicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraaju i kako su veoma jaki. 2Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junatvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak, 3o svemu to su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata, 4kako su razboritou i ustrajnou zavladali svim onim podrujem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godinji danak. 5Napokon su orujem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih. 6Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih poao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pjeacima. 7Uhvatili su ga iva, odredili da on i njegovi nasljednici plaaju teak danak, da dadu taoce i prepuste im 8zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepih pokrajina, koje onda dadoe kralju Eumenu. 9Kad su pak neki iz Grke naumili doi da ih istrijebe, 10Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovou. Udarili su na njih te je palo mnogo rtava. Odveli su u ropstvo njihove ene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrave i podjarmili ih sve do danas. 11A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podloili. 12Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podloili su kako oblinje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji uju za njihovo ime. 13Komu ele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne ele. Vrlo su ojaali. 14Unato svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. 15Osnovali su vijee u kojem svaki dan vijea trista i dvadeset lanova, savjetujui se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. 16Svake godine povjeravaju jednome ovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog ovjeka sluaju: meu njima nema ni zavisti ni ljubomore. 17Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kue, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez 18da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grko kraljevstvo porobljuje Izraela. 19Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, uli u senat i ovako progovorili: 20"Juda zvan Makabej i njegova braa sa idovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." 21Taj se zahtjev senatorima svidio. 22Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronane ploe i poslali idovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: 23"Neka srea prati Rimljane i idovski narod na moru i na kopnu zavazda! A ma i neprijatelj bio od njih daleko! 24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25idovski e se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26Protivnicima nee davati niti ih opskrbljivati itom, orujem, novcem ni laama. Tako je zakljuio Rim. I on e vjerno vriti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. 27Isto tako, ako idovski narod bude prvi napadnut, Rimljani e se na njegovoj strani boriti svom duom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28Napadaima nee se davati ni ita, ni oruja, ni novaca, ni laa. Tako je zakljuio Rim i on e se ovih obaveza drati bez prijevare. 29Takav su savez Rimljani sklopili sa idovskim narodom. 30Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli togod dodati ili oduzeti, mogu to uiniti po svojoj volji, i to god dodaju ili oduzmu to e ih obvezivati. 31to se tie zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zato pritie jarmom idove, nae prijatelje i saveznike? 32Potue li se jo jednom na tebe, ustat emo na obranu njihovih prava i zavojtit emo protiv tebe na moru i na kopnu.'"