1Bilo je u narodu i lanih proroka, kao to e i meu vama biti lanih uitelja, onih koji e prokrijumariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navui na se brzu propast. 2I mnogi e se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih e se kuditi put istine. 3U svojoj e vas lakomosti kupovati izmiljotinama. Njihova osuda ve odavna nije dokona i propast im ne drijema. 4Doista, ako Bog anela koji sagrijeie nije potedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mranom bezdanu da budu uvani za sud; 5ako staroga svijeta ne potedje, nego sauva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sruivi potop na svijet bezboni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer buduim bezbonicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim ivljenjem onih razularenika, oslobodi - 8pravedniku se doista dan za danom dua razdirala dok je gledao i sluao bezakonika djela onih meu kojima je boravio - 9umije Gospod i pobonike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sauvati, 10ponajpae one koji u prljavoj poudi idu za puti i preziru Velianstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrujui Slave, 11dok aneli, iako jakou i snagom od njih vei, ne izriu protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne ivotinje, po naravi roene za lov i istrebljenje, pogruju to ne poznaju. Istim e istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit e ih nepravda, plaa nepravednosti. Uitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslauju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame due nepostojane, srce im je uvjebano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludie, napustivi ravan put, te pooe putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plau nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo ivine ljudskim glasom prozbori i sprijei prorokovo bezumlje. 17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se uva mrkla tmina. 18Naklapajui naduvene ispraznosti, poudama putenim, razvratnostima mame one to netom odbjegoe od onih koji ive u zabludi. 19Obeavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, poto su po spoznaji Gospodina naega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavtina svijeta, ako se opet u njih upleu i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, poto ga spoznae, okrenuti lea svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se to veli istinita izreka: "Pas se vraa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."