1Poslije aulove smrti David se vratio kui pobijedivi Amaleane. Dva je dana proveo u Siklagu. 2Treega dana doe neki ovjek iz aulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Doavi k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 3David ga upita: "Odakle dolazi?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." 4A David ga upita: "to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i aul i njegov sin Jonatan." 5Nato David upita mladoga glasonou: "Kako zna da je poginuo aul i njegov sin Jonatan?" 6A mladi glasonoa odgovori: "Sluajno sam doao na goru Gilbou i vidio aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 7aul, obazrevi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' 8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleanin sam.' 9Tada mi on ree: 'Doi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni gr, a dua je jo sva u meni!' 10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da nee preivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijae na glavi i narukvicu koju imae na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." 11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 12I naricali su, plakali i postili do veera za aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim to izginue od maa. 13Potom David upita mladoga glasonou: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga doljaka, Amaleanina." 14Tada mu ree David: "Kako se nisi bojao dii ruku da ubije pomazanika Jahvina?" 15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. 16A David mu jo doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedoila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"

17Tada David zapjeva ovu tualjku za aulom i za njegovim sinom Jonatanom. 18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je ue sinovi Judini. David ree: 19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginue div-junaci na tvom visu! 20O porazu vi u Gatu ne priajte, akelonskim ulicama ne glasite, da se keri ne vesele filistejske, mlade ene da ne kliu nevjernike. 21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kia s neba prala! Vaa polja ne vraala rod za sjeme, jer kod vas je osramoen tit junaka! tit aulov nije bio uljem mazan, 22nego krvlju ranjenika, mau palih! Luk Jonate nikad nije promaio, ma aulov nikad bezuspjean bio! 23aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ivi se ne rastae, ni u smrti! Od orlova bjehu bri, od lavova snagom jai! 24Za aulom sad plaite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam privrivo. 25Usred boja poginue div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, oalosti! 26ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo od enske udesnija. 27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruje bojno kako skreno je!"