1U poetku slijedee godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobie Amonce i podsjedoe Rabu. A David osta u Jeruzalemu. 2A jednoga dana predvee usta David sa svoje postelje i proeta se po krovu svoje palae. Opazi s krova enu gdje se kupa. Ta ena bijae izvanredno lijepa. 3David se propita za tu enu i rekoe mu: "Pa to je Bat-eba, ki Eliamova i ena Urije Hetita!" 4Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je dola, lee on s njom, upravo kad se bila oistila od svoje neistoe. Zatim se ona vrati svojoj kui. 5ena zatrudnje te porui Davidu: "Trudna sam!" 6Tada David posla poruku Joabu: "Poalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. 7Kad je Urija doao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8Potom David ree Uriji: "Sii u svoju kuu i operi svoje noge!" Urija izie iz kraljeva dvora, a za njim ponesoe dar s kraljeva stola. 9Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa straarima svoga gospodara i ne ode svojoj kui. 10Javie to Davidu govorei: "Urija nije otiao svojoj kui!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi doao s puta? Zato ne ide svojoj kui?" 11A Urija odgovori Davidu: "Koveg, Izrael i Juda borave pod atorima, moj gospodar Joab i straa moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uem u svoju kuu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom enom? ivoga mi Jahve, i tako mi tvoga ivota, zaista neu uiniti neto takvo!" 12Tada David ree Uriji: "Ostani jo danas ovdje, a sutra u te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 13Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uveer Urija izie i lee na svoju postelju sa straama svoga gospodara, ali svojoj kui nije otiao. 14Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 15A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najei boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoen i neka pogine!" 16Zato Joab, opsjedajui grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 17Kad su onda graani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. 18Potom Joab posla ovjeka i javi Davidu sve to se dogodilo u boju. 19I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjedi kralju sve to se dogodilo u boju, 20moda e se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zato ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obino izmeu strijele sa zida? 21Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna ena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zato ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kae, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" 22Glasnik krenu na put, doe k Davidu i pripovjedi mu sve to mu je naloio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i ree glasniku: "Zato ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna ena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zato ste se primakli tako blizu zidu?" 23Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izali su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 24ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izmeu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." 25Tada David ree glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer ma prodire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo jae na grad i obori ga!' Tako e mu vratiti sranost!" 26Kad je Urijina ena ula da je poginuo njezin mu Urija, alila je za svojim muem. 27A kad je prolo vrijeme alosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta enom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uini David bijae zlo u oima Jahvinim.