1Jahve posla proroka Natana k Davidu. On ue k njemu i ree mu: "U nekom gradu ivjela dva ovjeka, jedan bogat, a drugi siromaan. 2Bogati imae ovaca i goveda u obilju. 3A siromah nemae nita, osim jedne jedine ovice koju bijae kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove ae; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao ki. 4I doe putnik k bogatom ovjeku, a njemu bilo ao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je doao. On ukrade ovicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5Tada David planu estokim gnjevom na toga ovjeka i ree Natanu: "Tako mi ivog Jahve, smrt je zasluio ovjek koji je to uinio! 6etverostruko e naknaditi ovcu zato to je uinio to djelo i to nije znao milosra!" 7Tada Natan ree Davidu: "Ti si taj ovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz aulove ruke. 8Predao sam ti kuu tvoga gospodara, poloio sam ene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat u ti jo ovo ili ono. 9Zato si prezreo Jahvu i uinio ono to je zlo u njegovim oima? Ubio si maem Uriju Hetita, a njegovu si enu uzeo za svoju enu. Jest, njega si ubio maem Amonaca. 10Zato se nee nikada vie okrenuti ma od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo enu Urije Hetita da ti bude ena.' 11Ovako govori Jahve: 'Evo ja u podii na te zlo iz tvoga doma. Uzet u tvoje ene ispred tvojih oiju i dat u ih tvome blinjemu, koji e spavati s tvojim enama na vidiku ovome suncu. 12Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju izvriti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'" 13Tada David ree Natanu: "Sagrijeio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprata tvoj grijeh: nee umrijeti. 14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno e umrijeti dijete koje ti se rodilo!" 15Potom Natan ode svojoj kui. A Jahve udari dijete koje je Urijina ena rodila Davidu i ono se teko razbolje.
16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraao se kui i leao preko noi na goloj zemlji, pokriven vreom. 17A starjeine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudie se javiti mu da je dijete umrlo. Jer miljahu: "Dok je dijete bilo ivo, govorili smo mu, a on nas nije htio sluati. A kako emo mu kazati da je dijete umrlo? Uinit e zlo!" 19A David opazi da njegovi dvorani apu meu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovorie: "Umrlo je." 20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobue se u druge haljine. Zatim ue u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativi se potom svojoj kui, zatrai da mu dadu jela; i jeo je. 21A njegovi dvorani upitae ga: "to to radi? Dok je dijete bilo ivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaje i jede!" 22A on odgovori: "Dok je dijete bilo ivo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve e se moda smilovati na me i dijete e ostati ivo!' 23A sada, kad je umrlo, emu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja u otii k njemu, ali se ono nee vratiti k meni!" 24Potom David utjei svoju enu Bat-ebu. Doe k njoj i lee s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijei Jahvinoj. 26Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 27Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. 28Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime." 29I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. 30Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijae teka jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. 31A narod koji bijae u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, eljeznim pijucima i eljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto inio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.