1A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. 2Amnon se toliko muio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijae djevica, pa Amnon nije vidio mogunosti da joj uini bilo to. 3Ali imae Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata imeja; a Jonadab bijae vrlo domiljat. 4I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abaloma." 5A Jonadab mu ree: "Lezi u postelju i priini se bolestan, pa kad doe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oima zgotovi jelo da to vidim, onda u iz njezine ruke jesti.'" 6Amnon, dakle, lee i priini se bolestan. Kad je doao kralj da ga pohodi, ree Amnon kralju: "Dopusti da doe moja sestra Tamara da pred mojim oima zgotovi koji kola i ja u se okrijepiti iz njezine ruke." 7Tada David porui Tamari u palau: "Idi u kuu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" 8Tamara ode u kuu svoga brata Amnona. A on leae. Uze ona brana, umijesi ga, naini kolae pred njegovim oima te ih ispee. 9Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego ree: "Otpremite sve odavde!" I svi izioe od njega. 10Tada Amnon ree Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolae koje bijae zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. 11A kad mu je pruila da jede, on je uhvati rukom i ree joj: "Doi, sestro moja, lezi sa mnom!" 12A ona mu ree: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne ini takve sramote! 13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me nee uskratiti tebi!" 14Ali je on ne htjede posluati, nego je svlada i lee s njom. 15Nato je odmah zamrzi silnom mrnjom te je mrnja kojom ju je zamrzio bila vea od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I ree joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" 16A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjera, bit e to vee zlo od onoga koje si mi uinio!" Ali je on ne htjede sluati, 17nego dozva momka koji ga je sluio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljuaj vrata za njom!" 18(A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se neko u takve haljine oblaile kraljeve keri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljua vrata za njom. 19Tada Tamara uze praine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode viui glasno dok je ila. 20A njezin je brat Abalom upita: "Je li moda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, uti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kui svoga brata Abaloma. 21Kad je kralj David uo sve to se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede alostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijae prvoroenac. 22A Abalom ne ree Amnonu ni rijei, ni zle ni dobre, jer je Abalom zamrzio Amnona to mu osramoti sestru Tamaru. 23A poslije dvije godine imao je Abalom strienje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abalom pozva svu kraljevu obitelj. 24Abalom doe kralju i ree mu: "Evo, tvoj sluga ima strienje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doi svome sluzi." 25Ali kralj odgovori Abalomu: "Ne, sine, neemo doi svi, da ti ne budemo na teret." Abalom ustraja, ali kralj ne htjede ii, nego ga blagoslovi i otpusti. 26Ali Abalom nastavi: "Ako ti nee, dopusti da bar moj brat Amnon poe s nama." A kralj ga upita: "Zato da ide s tobom?" 27Ali je Abalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abalom priredi kraljevsku gozbu 28i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokaite se junaci!" 29I Abalomove sluge uinie s Amnonom kako im zapovjedi Abalom. Tada skoie svi kraljevi sinovi, pojahae svaki svoju mazgu i pobjegoe. 30Dok su oni jo bili na putu, doe ovakva vijest Davidu: "Abalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini." 31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijee svoje haljine. 32Ali Jonadab, sin Davidova brata imeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladie, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abalomovu licu mogla se predviati nesrea od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. 33Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, 34a Abalom je pobjegao." A momak koji bijae na strai podie oi i ugleda mnotvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Straar doe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku." 35Tada Jonadab ree kralju: "Evo stigoe kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga." 36Tek to je to izrekao, a to kraljevi sinovi uoe i zaplakae u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. 37Abalom pak bijae pobjegao i otiao k Talmaju, sinu Amihudovu, geurskom kralju. A David tugovae za svojim sinom bez prestanka. 38A poto je Abalom pobjegao i otiao u Geur, ostao je ondje tri godine. 39Kralj David prestao se srditi na Abaloma jer se utjeio zbog smrti Amnonove.